UKRAJINKA ZA KURIR: Moj sin je odlučio da se bori, čekam i ne znam da li je živ!

Ukrajina sa strepnjom čeka budućnost

UKRAJINKA ZA KURIR: Moj sin je odlučio da se bori, čekam i ne znam da li je živ!

Planeta -
Marija Kravčuk iz Kijeva kaže da se njeno najstarije dete još nije vratilo sa Majdana, zbog čega joj se slama srce; Jaroslav Krasicki istakao da nikada nije plakao, ali da sada plače svaki dan; Ljudi žive u stalnom strahu kako će se protesti okončati
1 / 3

KIJEV - Užasi sukoba.Dan nakon krvavih sukoba demonstranata i policije u Kijevu, iznad ukrajinske prestonice i dalje se vije gust dim od zapaljenih zgrada, automobila i logorskih vatri, pored kojih se na centralnom trgu Majdanu greju građani ne odustajući od protesta, uprkos ubijenim i povređenim prijateljima. Prekjuče, iako je bio dan žalosti, glavnim gradom je pored suza tekla i krv, u borbama sa oružanim snagama stotine su povređene, a poginulo je više od 70 ljudi. Osećaj straha i neizvesnosti gotovo je opipljiv, posebno kod onih koji ne učestvuju u protestima, već čekaju povratak bližnjih sa Trga nezavisnosti.Stanje šoka- Moj najstariji sin Ivan je na Majdanu, odlučio je da se bori. Kod kuće je ostavio ženu i dve ćerke. Bog nek čuva moje dete. Ljudi ginu, majkama se slamaju srca, ali ne priča se mnogo o tome - rekla je za Kurir Marija Kravčuk, umetnica iz Kijeva.I ostali stanovnici zemlje koja je doskora bila jedna od najmoćnijih i najrazvijenijih država nastalih raspadom SSSR s nevericom posmatraju šta se događa u njihovoj domovini, strahuju za život i sa suzama u očima posmatraju krš i lom na ulicama Kijeva, koji sada najviše liči na bojno polje.- Nalazimo se u stanju užasnog šoka. Nikad ranije nisam plakao, ali sad plačem po ceo dan. Od žalosti me srce boli konstantno - rekao je Jaroslav Krasicki, mladić koji se pre početka protesta u novembru 2013. bavio istraživanjem stare vere Slovena.Međutim, prema njegovim rečima, i pored teške situacije, građanima Ukrajine je veoma drago što je pažnja medija i sveta okrenuta ka njima i što mnogi brinu kako će se njihova sudbina razrešiti.Zahvalni Srbiji- Pozdrav, braćo Srbi! Hvala vam na prijateljskoj pažnji u vezi s tragičnim događajima koji su nas zadesili - poručio je Jaroslav našem novinaru, a nešto kasnije na svom Fejsbuk profilu napisao: „Skoro je neko lepo i tačno rekao da Majdan više nije samo trg, fizička stvar, već je postao nešto duhovno. Ova misao bi trebalo da ostane budućim generacijama, neka služi poput zvona da im greje duše.“

Poslednji tvit se nije obistinioPREŽIVELA DEVOJKA KOJA JE UPUCANA U VRAT?Medicinska sestra Olesja Žukovska (21), koja je objavila poslednji tvit s porukom „Umirem“ nakon što je na trgu Majdan u Kijevu upucana u vrat dok je pomagala ranjenicima, mogla bi da bude živa. Naime, jedna demonstrantkinja je na svom Fejsbuku napisala kako nije istina da je Žukovska poginula i da je preživela ranjavanje jer je operisana.

Ispovest šefa policije NE MOGU VIŠE DA PUCAM NA SVOJ NARODMajor ukrajinske policije Oleksandr Poliščuk, koji se sa svojom jedinicom pre dva dana, dok su trajali sukobi s demonstrantima, nalazio kod stadiona Dinama iz Kijeva, odlučio je svojevoljno da se sa svojim ljudima povuče iz borbe. Iako su demonstranti pucali na njih i gađali ih Molotovljevim koktelima, oni nisu hteli da uzvrate paljbu.- To nije u redu. Nisam zato postao policajac. Napustili smo položaj jer nećemo da pucamo u sopstveni narod - rekao je major Poliščuk iz ministarstva unutrašnjih poslova.I pored pokušaja nadređenih da ih vrate u borbu, policajci su bili odlučni da se povuku. Istog dana još 150 pripadnika oružanih snaga odbilo je da ratuje protiv zemljaka.- Kod svakog čoveka postoji trenutak kad zadnja kap prelije čašu - poručio je Poliščuk.

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track