ZAGREB - Hrvatsku prosvetu, ali i društvo, potresa skandal zbog, kako kažu, neopravdano strogih zahteva profesorke hrvatskog u jednoj školi u Dubrovniku.
Prašina se digla kad su se u javnosti pobunili roditelji petoro srednjoškolaca Umetničke škole "Luka Sorkočević" i zvanično uložili žalbu prosvetnim vlastima na to što su im deca pala godinu zbog stroge profesorke Ane Dalmatin.
Ispit profesorke Dalmatin podelio je prosvetare i roditelje, uzbunio inspekciju i ponovo otvorio raspravu - da li hrvatski srednjoškolci moraju da znaju boju Juditinog (ličnost iz Starog Zaveta) prstena ili boju svetla na kočiji Filipa Latinovića.
Prosvetna komisija odlučila je da da učenicima još jednu šansu i omogućila im da danas ponovo polažu pismeni deo ispita, a usmeni ih očekuje za nekoliko dana pod nadzorom savetnika Agencije za obrazovanje. Međutim, u tročlanoj komisiji sedeće i profesorka Ana Dalmatin, na čije se metode žale roditelji.
Jedan od problema je šta pojam "elmentarno znanje iz hrvatskog jezika i književnosti" znači za učesnike u ovoj raspravi.
Profesorka Dalmatin smatra da je elementarno da đaci znaju naslove pesama Josipa Pupačića ili detalje iz Krležinog klasika "Povratak Filipa Latinovića”.
Roditelji smatraju da pitanje koje profesorka Dalmatin postavlja učenicima - koje su boje svetla na kočiji Filipa Latinovića - prevazilazi elementarno znanje. Ali, profesorka negira da je to pitala svoje učenike.
Roditelji tvrde da se deca boje profesorke Dalmatin i da zato beže s njenih časova.
Profesorka Dalmatin, inače doktor nauka, kaže da se strogo drži nastavnog programa i da ne pita "ništa što nije vezano za nastavni program, odnosno nastavne celine koje smo vrlo detaljno obrađivali na časovima".
"Koji, molim vas lepo, građanin Republike Hrvatske ne zna za pesmu 'More' J. Pupačića? Dalje sam pitala osnovne kategorije vezane za jezik i ostala zaprepašćena neznanjem. Pitam se kako je dopušteno tolerisati neznanje iz hrvatskog jezika", kaže ona i dodaje da pitanje da li je neophodno da se sve to uči u srednjoj školi nije za nju, nego za one koji sastavljaju nastavne planove i programe.
Josip Pupačić: More
"I gledam more gdje se k meni penje
i slušam more dobro jutro veli
i ono sluša mene i ja mu šapćem
o dobro jutro more kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a more sluša pa se smije
pa šuti pa se smije pa se penje
i gledam more i gledam more zlato
i gledam more gdje se k meni penje
i dobro jutro kažem more zlato
i dobro jutro more more kaže
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega
i smijemo se i smijemo se moru."
