ŠOK ANALIZA POSLE ZEMLJOTRESA U ALBANIJI: Evo kako nastaju i zašto su DOBRI za život na planeti! (VIDEO)
Foto: EPA

direktno

ŠOK ANALIZA POSLE ZEMLJOTRESA U ALBANIJI: Evo kako nastaju i zašto su DOBRI za život na planeti! (VIDEO)

Planeta -

Od Skadra preko Drača i Tirane sve do južne Albanije, zemljotres jačine 6,4 stepeni na Rihteru našao je ljude na spavanju. Kretao se duž Dalmacije prema severozapadu. Iskopavanje povređenih i ubijenih ispod ruševina tek sada počinje u Albaniji.

Ironična stvar u vezi sa zemljotresima je da, koliko god bili među najgorim noćnim morama čovječanstva kao simbolom smrti i uništenja, ako na Zemlji ne bi bilo zemljotresa, to bi značilo da je planeta mrtva. I ne biste želeli da živite na ovoj planeti. Tačnije, nebiste mogli. Zemljotresi su rezultat kretanja ispod Zemljine kore, u omotaču, koje ne bi bilo bez užarenog Zemljinog jezgra. A kad se jezgro ohladi, kao što če se desiti, Zemlja više neće imati magnetno polje koje sprečava da atmosfera ne ode u svemir. Ispada da su vulkani, zemljotresi i s tim povezane katastrofalne nevolje cena po kojoj priroda plaća životne uslove na planeti.

Uprkos događajima kao što je veoma snažan zemljotres jačine 7 stepeni 1979. godine, u kojem je poginulo 136 ljudi i naneo štetu većem delu Dalmacije, to se zapravo osetio širom bivše Jugoslavije. Uprkos katastrofalnom zemljotresu u Dubrovniku 6. aprila 1667. koji je opustošio grad i usmrtio oko 5.000 ljudi. Bio je to jedan od dva najgora zemljotresa u današnjoj Hrvatskoj od kada se pamtio pre 2400 godina. Zemljotresi koje osećamo u Hrvatskoj uglavnom su raspoređeni duž granice Jadranske tektonske mikro ploče koja je deo velike euroazijske ploče. Postoji još više zemljotresa koje mi ne osećamo, jer su suviše slabi da bi ih registrovali bilo šta, osim seizmografom, oko hiljadu godišnje. Iako se, od pre deset godina, primetilo da su zemljotresi širom sveta češći.

Ako vam se čini pomalo lukavo živeti na ivicama Jadranske mikro ploče, trebali biste da znate da postoje neuporedivo lošija mesta. Oko 80 procenata svih zemljotresa na planeti Zemlji događa se duž ivica Tihog okeana, takozvanog vatrenog prstena. To se dešava zbog različitih tipova interakcija Pacifičkih ploča sa okolnim pločama. Na zapadu, na primer, sudara se sa australijskom pločom, na jugoistoku se sudara s antarktičkom pločom, na severu se sudara sa severnoameričkom pločom, na kojoj se na severoistoku klizi u suprotnim smerovima, velikom rasedom koji se proteže duž Kalifornije. I tako dalje. Naša planeta je seizmički živa.

Sastoji se od užarene unutrašnjeg i spoljašnjeg jezgra, omotača i ohlađene kamenite kore na površini svega. Činjenica da se Zemljina kora može činiti tankom, jer može biti debela 5 kilometara, tanja u nekim delovima okeanskog dna, do nekih 30 kilometara u nekim delovima kopna, lažan je utisak. Zemljina kora čini manje od jednog procenta Zemljine zapremine. Što je o omotač plastičniji, temperature su veće, materijal se brže kreće, prilično je živahan. A to onda utiče na ono što se događa na površini. Ploče nekako lebde na svemu tome, i dok mi, svojim svakodnevnim životima, ratovima, ekonomijama i još mnogo toga, imamo utisak da je tlo u našim nogama čvrsto, tektonske ploče zajedno sa mikropločama, koje se međusobno guraju, kliznu jedno pored drugog, krećući se vulkan oživljava tu i tamo, pa se lava, pepeo i gas traže duboko iz Zemljine unutrašnjosti ...

I tako nastaju zemljotresi, najčešće na tačkama sudara tektonskih ploča. Oni se kreću od nekoliko milimetara do nekoliko centimetara jedan u odnosu na drugi. Kako se radi o stenama i ogromnim energijama, kako klize jedno pored drugog, to se događa nasilno, oslobađanjem nezamislivih količina energije miljama duboko u Zemljinoj kori. Zemljotrese nazivamo malim ili slabim kada su između 3 i 4,9 Ritera, jakim između 5 i 6,9 jakim, onima između 7 i 7,9 velikim, i onima jačim od 8 stepeni destruktivnim ili katastrofalnim. U Albaniji su imali veoma snažan zemljotres, a ako će broj umrlih ostane jednocifren, što je nažalost malo verovatno, ispostaviće se da su u toj zemlji još uvek imali sreće.

U avgustu 2016. godine, na Apeninima u Italiji, ponovo na tački na ivici Jadranske mikro ploče, u zemljotresu 6,2 po Rihteru poginulo je 299 ljudi, povređeno ih je skoro 400, a 4.500 stanovnika je ostalo beskućnicima ... Kada se ploče sudaraju, jedna može kliznuti ispod druge, ili se naginjati iznad druge ukoso duž linije greške. Ili se mogu češati jedna pored druge kada neko klizi vodoravno u nekom pravcu. U ekstremnim slučajevima to može biti izuzetno dramatično. Otprilike jedan sat iza ponoći po univerzalnom vremenu, 26. decembra 2004., zemljotres između 9,1 i 9,3 stepena Rihtera pogodio je potporod Indijskog okeana 160 kilometara severno od Sumatre. Za samo nekoliko minuta, indijska ploča kliznula je čak 15 metara duž linije 1600 kilometara koja ploču zabija ispod burmanske ploče.

Bio je to jedan od najmoćnijih zemljotresa koje je čovečanstvo videlo. Posledica je bio cunami koji je usmrtio oko 230.000 ljudi duž priobalnih područja 14 zemalja duž Indijskog okeana. Zemljotres na Haitiju bio je mnogo manji, 7 stepeni, ali direktno je pogodio između 100 i 160 hiljada ljudi. U zemljotresima godišnje ubijeno oko 10.000 ljudi, najčešće pod srušenim zgradama, ali i zbog cunamija, klizišta, požara, poplava ... Zemljotresi se mogu javiti i u velikim pećinama, poput krških područja, zbog nuklearnih eksplozija, usled velikih uragana u specifičnim uslovima, usled ekstremnih miniranja, dva najveća svetska rezervoara osetljiva su tokom adaptacije Zemljine kore na nagli porast pritiska vode na tom mestu, usled vađenja nafte iz dubine ...

Ali to su neke druge situacije koje nemaju nikakve veze sa živim jezgrom naše planete, koje - ako se njegovo jezgro ohladi - više ne bi bilo blizu da bude tako puno života. Zemljotresi, osim na mestima gde se tektonske ploče dodiruju, povremeno - iako mnogo ređe - dešavaju se u okviru tektonskih ploča, na mestima gde se dolazi do loma ploča usled istezanja ili sabijanja. U našim lokalnim razmerama, Balkan i Jadran su seizmički vrlo aktivna područja zbog kretanja Evroazijske ploče u jugozapadnom pravcu brzinom od jednog centimetra, a Afričke ploče u pravcu severozapada brzinom od 1,1 centimetara. Međutim, to se ne može meriti brzinom od 5,4 centimetra godišnje kada indijska ploča ide ka severu, pa Himalaje rastu duž linije sudara sa Evroazijskom pločom. Ili 7,4 centimetara koliko australijska ploča udari duž indonežanskih ostrva. Ili čak 10,6 centimetara sa Pacifičkom pločom godišnje koja doseže Evroazijsku ploču uz liniju koja prolazi pored Japana, koja je, prema tome, seizmički "vrlo živa" ...

Kurir.rs/Express.hr Foto: AP

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track