Markus Abrauv (54) koji je ce život proveo na Biaku. Ovaj deda osmoro unučadi pripada autohtonom ostrvskom klanu Abrauv koje je generacijama to mesto nazivalo domom. Ali sada se boji da bi njegov dom mogao biti ugrožen ako Biak bude korišćen kao lansirno mesto.
"Bude li to izgrađeno, onda naša deca i unuci više neće moći da se oslanjaju na zemlju da bi zaradili za život. To bi uništilo more i šume", rekao je Indonežanin za BBC.
Biak je površine 1746 kvadratnih kilometara, malo je veći od Londona i nalazi se u indonežanskom delu Nove Gvineje poznatom kao Zapadna Papua i na njemu živi oko 100.000 stanovnika. Naseljava ga desetak različitih autohtonih etničkih grupa. Iako postoji i nekoliko urbanih centara, većina ostrva je ruralno područje.
"Većina Papuanaca na tom području i dalje preživljava od okoline, ribola i skupljanja plodova, pa su vrlo zavisni od svog okruženja", rekla je Sofi Čao, istraživačka saradnica sa Univerziteta u Sidneju.
Međutim, Biak ima i nekoliko detalja koje ga čine privlačnim za sve one sa svemirskim ambicijama. Bogat je niklom i bakrom, što se koristi za proizvodnju raketa. Takođe se nalazi jedan stepen ispod ekvatora, što ga čini idealnim za lansiranje svemirskih letelica, kojima je tako potrebno manje goriva za dosezanje orbite.
Indonežanske svemirske ambicije oko Biaka zapravo su započele i pre nego što se pojavio Ilon Mask. Nacionalna aeronautička i svemirska agencija (LAPAN) zainteresovala se za ostrvo još pre više decenija, a 1980. godine čak je kupila 100 hektara zemlje na Biaku. Iz raznih razloga ništa se konkretno još nije dogodilo.
Zemljište je važno lovište, a u blizini je i mesto bogato ribom. Ali što je najvažnije, nalazi se oko dva kilometra od najbližeg naseljenog mesta, sela Saukobje i meštani strahuju da će morati da se sele. Većina Zapadnih Papuanaca prema običajima polaže pravo na određenu zemlju koja se prenosi sledećim generacijama.
"Mi Papuanci moramo da živimo na zemlji koja nam je ostavljena. Ne možemo se preseliti ni na jedno drugo mesto. Ako to učinimo, dogodiće se ubistva zbog nasleđa. Doći će do sukoba između klanova koji imaju pravo na zemlju i klanova koji žele da se dosel", objašnjava Abrauv.
Apolos Srojer, šef Običajnog veća u Biaku, dodaje kako je predlog o dovođenju Spejs iksa pokazao kako Indonezija ne vodi računa o pravima autohtonih naroda: "Većina projekata u Papui kod nas meštana samo izaziva sukobe."
Odnos između Zapadne Papue i Indonezije je opterećen problemima. Bivša holandska kolonija postala je deo Indonezije tek 1963. godine i mnogi se i dalje zalažu za nezavisnost pa osećaju nezadovoljstvo nacionalnom vladom.
Spejs iks još nije zvanično potvrdio interes za izgradnju lansirne rampe na Biaku, ali kako kažu, Mask je delovao zainteresovano kad mu je to spomenuo predsjednik Džoko Vidodo. Osim američkoj kompaniji, kao potencijalnim investitorima takođe su se obratili Japanu, Južnoj Koreji, Kini i Indiji.
Ali, zašto Indonezija uopšte nudi Biak potencijalnim partnerima?
"To bi Indoneziji donelo ogroman politički kapital kojim bi mogla da se nametne kao snažan faktor u području ASEAN-a. To je takođe jedan od načina da se politički sporno područje približi glavnom gradu. Dakle, ovo nije pitanje samo svemirskih letova i mogućih ekonomskih prihoda, to je i politička operacija", rekao je vanredni profesor Volfram Dresler sa Univerziteta u Melburnu.
Istraživač Čao kaže kako nije moguće održavati oba scenarija, ostaviti Biak lokalnom stanovništvu i sagraditi svemirski centar po vizijama nacionalne vlade.
"Svemirski projekat vrlo je vizionarski. Radi se o snovima o vanzemaljskim istraživanjima. Ali opasnost je da ti tehnološki snovi budu ostvareni nauštrb Papuanaca čiji su snovi puno skromniji. Biak je mesto mnogih snova, ali ne mogu svi biti ostvareni", zaključila je Čao.
Kurir.rs/BBC
NE PROPUSTITE
