VOJSKA EVROPSKE UNIJE, OD MITA DO REALNOSTI: Kako je plan VOJSKA 2000 ostao utopija političara iz Brisela
Foto: EPA / Sascha Steinbach

Četri faze

VOJSKA EVROPSKE UNIJE, OD MITA DO REALNOSTI: Kako je plan VOJSKA 2000 ostao utopija političara iz Brisela

Planeta -

Na nedavnom samitu ministara odbrane Evropske unije na Brdu kod Kranja posle Avganistanske kataklizme koja je dobro protresla NATO i SAD ponovo je pokrenuta staro-nova tema o Evropskoj armiji.

Priča o jedinstvenoj evropskoj vojsci nije nova i vuče korene još s početka 1990 tih godina kada su bili udareni prvi temelji. Formiranjem Evrokorpusa izgledalo je da je napravljen bio konkretan korak 1993. Međutim, i ova vojna formacija je ubrzo inkorporirana u NATO kao deo snaga za brzo reagovanje. Eurokorpus je nastao iz inicijative o zajedničkim vojnim snagama.

Prvi koreni o jedinstvenoj evropskoj vojsci javili su se tamo 1992. godine. Tad je bilo zamišljeno da ova ideja boastane stvarnost do 2000. godine. Tad je plan o jednistvenoj evropskoj vojsci predviđao određene faze:

Kranj, sastanak ministara odbrane EU, Brdo kod Kranja
foto: AP / Darko Bandić

U prvoj fazi blisko vojno bi se povezale bile zemlje sa stabilnom situacijom na političkom i ekonomskom planu, dakle većina članica tada Evropske zajednice.

U drugoj fazi u sastav zajedničke evropske vojske inkorporirane bi bile države "Sredozemnog basena" Italija, Španija, Grčka, koji je tad, ali i danas strateška tačka ogormnog portoka ljudi, informacija i kapitala.

U trećoj fazi celina bi bila zaokružena nordijskim zemljama na severu i kasnije u četvrtoj fazi istočnim zemljama sve do Urala.

Kako je tad bilo zamišljeno Nemačka je trebala da bude organizator istočne odbrane Evrope ( 29. godina kasnije odlazeća nemačka ministarka odbrane Anagret Kramp-Karenbauer u vladi Angele Merkel, koja odbrojava poslednje dane pred parlamentarne izbore koji su zakazani za kraj septembra smatra da samo politička volja može da zaštiti Evropu, a ne zajednička vojska). Britanija i Francuska sa svojom mornaricom bile bi zadužene za kontrolu okeanskih puteva, dok bi Italijani i Španci čuvali granice juga Evrope.

Ono što je otežavalo viziju nove Evropske vojske bilo je nedostatak neprijatelja. Propašću Sovjetskog Saveza i krajem Hladnog rata činilo se da su svi veliki problemi bili rešeni. Nedostajao je jedan ozbiljni protivnik, koji bi ugrožavao EZ (Evropsku zajednicu). Zato su tadašnji planeri sanjali da evropsku vojsku treba pripremiti za nepredviđene socijalno-političke nemire i eventualne građanske ratove.

"Vojska 2000"

Plan formiranja Evropske vojske bio je obeležen i kao "Vojska 2000". Kako je tad taj plan zamišljao Evropska vojska sastojala bi se od višenacionalnih jednica koje bi se sastojale od glavne stajaće vojske, specijalno obučenih jednica spremnih za reagovanje na svim kriznim situacijama i jednice podrškke raznih državnih vojski čiji bi broj vojnika varirao u zavisnosti od jačine sukoba u kome su angažovane glavne jednice Evropske vojske.

Prvi koraci koji su bili načinje +ni u tom pravcu bilo je formiranje multinacionalnih jednica koje su u jesen 1992. izvodile prve zajedničku obuke. Prvi korak ka tome učinili su bili Italijani i Francuzi, kao i Francuzi i Nemci koji su bili stari istorijski neprijatelji kako krajem 10 veka i dva puta u 20 veku u oba svetska rata..

Korak ka jedinstvenoj evropskoj armiji načinjen je bio i u vojnoj industriji i planovi na zajedničkoj proizvodnji borbenih sistema poput helikoptera Tigar, transportni helikopter NH-90 i borbeni avion Jurofajter 2000.

Početkom 1990 tih Evropska zajednica izdvojila je bila značajna sredstva u finansiranje razvoja staletia komunikacionih, meteorolških, a kasnijim decenijama pojavili su se špijunski sateliti.

Avganistan, nemačka vojska, povlačenje, evakuacija
foto: EPA / Sascha Steinbach

U okviru projekta "Vojska 2000" planirano je da kopnene snage Evropske vojske imaju brojno stanje od čak 225.000 vojnika ( međutim od 2001, a još više od 2004 usledilo je značajno smanjene vojnih efektiva. Ovde treba biti precizan i u pogledu smanjena brojnog stanja mnogih evropskih vojski koje je usledilo značajno upravo od 1997. godine. Već tad je bilo planiran (početkom 1990 tih) da većina vojnika bude profesionalci, a ne vojnici na redovnom odsluženju vojnog roka. Deo vojnika bi bio izdvajan za zajedniču obuku evropske vojske. Kako je plan zamišljen velika pažnja bi se pokalnjala fizičkoj obuci i tehničkoj opremljenosti, na račun višedecenijskog paradiranja koje je opustošilo budžete u većini evropskih zemalja.

Plan je zamišljao i da se 40 do 50 posto budžeta država koje imaju svoje jedinice u zajedničkoj Evropskoj vojsci izdvajao za potrebe proizvodnje oružja i razvoj evropske vojne industrije. Oko 30 posto bi se odvajalo za troškove sovijalnog osiguranja pripadnika evropske vojske, a 15 posto koristilo bi se tekuće troškove života evropskog vojnika i obnovu vojne infrastrukture.

Prevladavanje jezičkih i kulturnih barijera između vojnika savladaovao bi se brojnim delatnosima u slobodno vreme, kada oslobi vojna disciplina. Planirani su bile projekcije filmova iz svih zemalja, organizovanje kurseva jezika država odkale dolaze pripadnici zajedničke Evropske vojske, kao i sportska takmičenja...

Takođe plan je predvišao i da Evropska Zajednica i Evropsko Veće Odbrane trebaju da što pre inisistiraju na brzom formiranju višenacionalnih jednica kao bi proces upoznavanja i međusobnog razumevanja uključenih u proces "Vojska 2000" što pre započeo.

Avganistan, nemačka vojska, povlačenje, evakuacija
foto: EPA / Sascha Steinbach

Na kraju projekat "Vojska 2000" ostala je mrtvo slovo na papiru.

E, a onda je usledio tajac pa se ideja o formiranju Evropskih vojski pojavljivala sporadično kao i deja, sada već nove strukture Evropske unije. Ideja je sazrevala skoro punih 15 godina, ali se nije pomerila sa mrtve tačke . NATO je kad se god pokrenula ideja o Evropskoj armiji tu inicijativu zaustavljao. Od plana "Vojska 2000" nije ostalo ništa pa se počelo sa formiranjem evropskih borbenih grupa, ali je sve nenako sotalo nedorečeno jer snage koje su bile fomirane bile su privremeno rešenje ..Zahtevi logistike takvih grupa ostali su noćna mora, pa iako je postojalo nekoliko borbenih grupa sve one završile su kao mrtvo slovo na papiru. Ekonomska kriza koja je usledila 2008. godine u svetu naterala je mnoge države da naprave radikalne rezove posebno u vojnom budžetu. Gde novog novca nije bilo, a postojeća sredstva su bila prepolovljena da su mnog vojske ostale na nivou pukog funkcionisanja. Sve članice EU su tako u periodu od 2008 do 2013 trišile ,15 brutonacionalnog dohotka na odbranu iako je NATO zahtevao da to po svakoj članici bude 2 posto, ali to je postala utopija.

Evropska vojska postala je samo san. Svi GENSEK NATO zalagali su se za jedinstvo i da se članice ovog saveza koje su ujedno većinom i članice EU više usmere da reše određene nedostatke to je tad bilo nabavka izviđačkih dronova, nabavka flote teških transportnih aviona velikog dmoeta, avio tankera i participacija više zemalja u okviru ovog programa, posebno novoprimljenih članica NATO u dva talasa 2004 i 2008. godine.

Interesantno je bilo i da je Angela Merkel posebno od 2016. a sa njom kasnije i francuski predsednik Makron bili najveći zagovornici postojanja evropske vojske. Posebno Makron, koji je posle BREGZITA postoa vatreni zagovornik Evropske vojske gde bi nosilac čitave ideje bila Francuska u okviru osovine koju je još daleke 1996. proklamovao "Veliki Zbig" u svojoj knjizi "Velika Šahovska tabla" Berlin-Pariz.

Britanci i dok su bili u EU uvek su nekako bili protiv ove ideje . Oni su smatrali da se iza projekta Evrospke vojske krije slabljenje NATO pakta i bacanje novca. Britanci su i danas ostali pri tom stavu iako su otišli iz EU...

BIlo kako bilo, Avgansitan, slom NATO misije, prveremneo povlačenje Amerikanaca i povratak talibana na vlast ponovo su lanisrali ideju o jhedinstvenoj Evropskoj armiji. Da li će ova ideja u narednim decenijama ostati mrtvo slovo na papiru, kao i u prethodnik 30 pokazaće događaji koji slede munjevitom brzinom, a koji će verovatno nastati zbog onoga što se desilo u Avganistanu, koji je promenio geopolitičku kartu sveta.

Kurir.rs/A.Mlakar

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track