Što se tiče prakse gutanja mačeva, ovo bi se svakako računalo kao jedna od opasnijih aktivnosti. Činjenica da čak i danas ljudi to rade radi zabave svedoči o njenoj trajnoj, iako ekscentričnoj privlačnosti.
Gutanje mača, naravno, ne uključuje bukvalno gutanje mača. To je umetnost performansa u kojoj izvođač prolazi mač kroz usta, kroz otvor jednjaka i u želudac.
Čin može bezbedno izvršiti samo posle višegodišnjeg vežbanja profesionalac. Čak i tada, uvek postoji šansa da se povredi svako ko praktikuje metod gutanja mača, i mora biti veoma oprezan.
Praksa gutanja mačeva razvijala se hiljadama godina. Možda je to zbog ovih dugo vučenih korena koje je praksa izdržala i širila u različitim kulturama tokom istorije čovečanstva.
Mnogi istorijski zapisi tvrde da je praksa gutanja mačeva započela u Indiji pre milenijuma. Zapravo, mnogi veruju da je praksa nastala još 2.000 godina pre nove ere. Za gutanje mačeva, tada kao i sada, potreban je visok nivo discipline, fizičke i mentalne kontrole.
U svom najranijem obliku, gutanje mačeva su praktikovali i usavršavali indijski asketi poznati kao fakiri i sadhui. Ovi ljudi su izvodili različite vrste joge i vežbali gutanje mačeva kao oblik pokore.
Ovo je bio samo jedan od raznih opasnih radnji koje su vršili indijski sadhui i njihovi učenici. Drugi su uključivali šarmantnu zmiju, hodanje po krevetu od eksera i hodanje vatrom.
Ali gutanje mačeva nije ostalo samo na indijskom potkontinentu. Pošto je Indija imala trgovačke puteve sa Kinom i Japanom, umetnička forma se proširila na te kulture. Trgovina iz tih regiona takođe je širila gutanje mačeva u Grčku i Rim, sve dok sve drevne civilizacije nisu imale neki oblik gutanja mačeva.
Zanimljivo je da je otprilike u isto vreme kada se gutanje mačeva širilo iz Indije u druge delove sveta, severnoamerička domorodačka plemena takođe su nezavisno razvila svoj oblik gutanja mačeva.
Međutim, ove civilizacije su vežbale gutanje strelom ili štapom umesto mačeva. Indijanski šamani i ratnici ovo su praktikovali kako bi pokazali svoje superiorne fizičke i mentalne sposobnosti.
Dok su Bliski istok i Azija prihvaćali i slavili gutanje mača kao duhovnu i fizičku aktivnost, Katolička crkva je u tome videla opasnu prijetnju. Crkva je proterala sve gutače mačeva tokom srednjeg veka, jer su oni radili stvari koje nisu razumeli.
Međutim, gutanje mačeva nikada nije nestalo, a globalno se vratilo krajem 1800-ih kao zabava. Gutači mačeva nastupili su na Svetskom sajmu u Čikagu i zabavili američku publiku. Do 20. veka, gutanje mačeva se ponovo proširilo svetom.
Gutanje mača je neverovatan podvig, i čini se tako malo verovatnim da ljudi o njemu često razmišljaju kao o iluziji ili magičnom triku. Nasuprot ovome, za uspešno gutanje mačeva potrebna je samo mentalna i fizička kontrola.
Potrebna je svesnost i kontrola tela tako da mač uđe u vaše telo sa minimalnim oštećenjima. Čak su i profesionalci koji godinama vežbaju formu svesni da uvek postoji opasnost koja preti gutanjem mača.
U stvari, kada je forma prvo krenula, nije bilo profesionalnih trenera. Praksa je usavršena pokušajima i greškama, a usput je nesumnjivo bilo mnogo nesreća. Danas, naravno, postoje profesionalni izvođači i treneri koji treniraju po ustaljenim metodama.
Da bi mač lako prošao kroz vaš jednjak, prvo što vam treba je mnogo podmazivanja. Izvođač priprema svoju usnu duplju (usta i grlo) i jednjak naginjući se unazad i širom otvarajući usta.
Izvođač zatim potiskuje jezik i epiglotis da bi otvorio ždrelo i otvor jednjaka. Kada se otvor očisti od mekog tkiva koje bi moglo da se ošteti oštricom, izvođač treba da ima ravnu liniju dole u gastrointestinalni trakt. Sečivo bi tada trebalo da klizi niz stazu bez problema.
Ako izvođač dobro uradii, oštrica mača glatko prolazi između pluća i (alarmantno) pomakne srce malo ulevo. Mač zatim glatko prolazi kroz stomak.
Zvuči mračno, zar ne? A ideja da se ova radnja dogodi bez ikakvog oštećenja vitalnih organa deluje neverovatno.
Gutanje mačeva ima više fizičkih rizika koje gutači vremenom dožive. Gutači obično završe sa jako upaljenim grlom i bolno nagnječenim glasnicama. Ovo može biti uzrok da vode tečnu ishranu i da nedeljama ne govore dok grlo miruje da bi se oporavilo. Ponekad gutanje mača može dovesti i do gubitka glasa.
Ako se izvodi previše često, gutanje mača često može dovesti do disfagije ili poteškoća u gutanju. Stoga, nuspojave gutanja mačeva mogu dovesti do drastičnih loših posljedica po zdravlje.
I to ako izvođač sve shvati kako treba, ali to nije uvek slučaj. Čak i mali rez na krvnim sudovima ili tkivima može dovesti do unutrašnjeg krvarenja i infekcije. I, možda nije iznenađujuće, u najgorem slučaju gutanje mača na pogrešan način može dovesti do neposredne smrti izvođača.
Bez obzira (ili možda zbog) opasnosti, gutanje mačeva i dalje je popularan čin ulične zabave. Hrabra praksa i dalje uliva osećaj strahopoštovanja i neverice u ljude. Postoji mnogo cirkuskih izvođača i borilačkih veština koji su specijalizovani za gutanje mačeva, a to je redovna karakteristika savremenih cirkuskih činova.
Kurir.rs/Ancient-origin