LOKALNA POSLASTICA KRIVA ZA SVE, DEO JE ISHRANE I MNOGIH SRBA! Desetini stanovništva jednog sela dijagnostikovana NEIZLEČIVA bolest - napokon rešena misterija!
Stanovnici Montčavina u francuskim Alpima znali su da ih nešto ubija. Samo nisu znali šta! Neki su se pitali da li je olovo iz napuštenog rudnika u selu iscurilo u vodovod. Drugi su mislili da su krivi jarboli mobilnih telefona. Jedna žena je verovala da je to područje ukleto.
Između 1991. i 2019. godine, 16 ljudi – skoro desetina od 200 stanovnika ove oblasti – dijagnostikovana je amiotrofična lateralna skleroza, fatalno stanje koje je poznatije kao bolest motornih neurona (MND).
Drugim rečima, ako ste živeli u Montčavinu, 20 puta je veća verovatnoća da ćete dobiti MND nego bilo gde drugde u Evropi.
Ova užasna bolest uzrokuje da se nervni sistem tela isključi, polako paralizujući pacijenta sve dok ne bude u stanju da diše. Tragično, ne postoji lek ili lečenje.
Kako su se slučajevi gomilali i broj umrlih rastao, francuski naučnici su pokušali da uđu u trag šta je uzrokovalo ovu neviđenu grupu. Konačno, 2019. godine, naišli su na šokantan mogući zaključak.
Da li je moguće da je za to kriva retka otrovna pečurka – koja se u Montčavinu smatra delikatesom?
U najnovijem preokretu ove izvanredne priče jedini poznati pacijent sa MND koji je još uvek živ iz oblasti Montčavin je Britanac po imenu Stiv Ajzak.
Godine 2009. Stiv je dobio dve godine života. Ali, poput pokojnog naučnika Stivena Hokinga koji je živeo sa MND 55 godina, on je prkosio medicinskoj nauci uprkos tome što je bio potpuno paralizovan osim očiju.
Za sada, ovo je izuzetna priča o Mončavinu: ukleto selo preplavljeno "kugom" za koju naizgled nije bilo objašnjenja.
Dr Valeri Fuko je služila kao jedini lekar opšte prakse u ovom gradu od ranih 1990-ih. Prvom pacijentu za kojeg je znala da ima MND dijagnostikovan je 1991. godine, a drugom tek devet godina kasnije. Dva slučaja, iako tragična, izgledala su potpuno nepovezana.
Međutim, do 2009. godine, dr Fuko je znao za pet pacijenata sa ovom bolešću. Peti je bio trenutak "paljenja sijalice". Nešto očigledno nije bilo u redu.
- Jednostavno nisam mogla više da se nosim s tim. Vezala sam se za svoje pacijente i to je uticala na mene lično. Niko ne želi da vidi svoju ženu u invalidskim kolicima ili paralizovanog oca kako komunicira preko kompjutera. Ali nisam mogla ništa učiniti za njih - rekla je doktorica.
Broj obolelih rastao, rešenja sve manje
Ne samo da je emocionalni teret uzimao danak, već je dr Fuko savršeno razumela da je pet slučajeva od oko 200 pacijenata sve samo ne normalno.
- Pogledala sam zapise i pomislila, 'ovo jednostavno nije moguće'. Zvala sam druge lekare opšte prakse u dolini, ali sam bila jedini sa ovakvim slučajevima - dodala je.
Ne postoji jedinstven uzrok MND, ali se do 90 posto slučajeva pripisuje faktorima okoline, dok je ostalih 10 posto genetski.
Dr Fuko je znala da mora da identifikuje šta je to u Montčavinu što izaziva ovu strašnu bolest ili će više ljudi umreti. Za pomoć se obratila regionalnoj zdravstvenoj upravi, ali je u početku nenamerno odbijena.
- Rekli su mi da postoji grupa slučajeva, ali da se to ponekad dešava i da se tu ništa ne može učiniti - priseća se ona.
Zaista, klasteri MND se javljaju. U australijskom gradu Vaga Vaga slučajevi su sedam puta veći od nacionalnog proseka. Jedno selo pored jezera u Nju Hempširu je nedavno prijavilo slučajeve do 25 puta veće od američkog nacionalnog proseka.
U 2010. godini, još tri osobe su dijagnosticirane u okolini Montčavina — čime je ukupan broj porastao na osam. Ova grupa sigurno nije bila slučajnost.
Usledila desetogodišnja istraga
Anomalije su izazvale interesovanje dr Emelin Lagranž, neurologa u Univerzitetskoj bolnici Grenoble Alpes – na sat vožnje od Montčavina.
Pošto je obezbedila podršku vlade, dr Lagranž je na brzinu okupila tim istraživača da započne ono što će postati iscrpljujuća desetogodišnja istraga.
- Prva istraživanja su obavljena na vodovodnim mrežama, rezervoarima, distributivnom sistem. Nije bilo nikakvih simptoma, znakova, bilo kakvih tragova o mogućnosti infekcije kroz vodu. Sve je analizirano. - rekao je lokalni gradonačelnik Žan-Lik Boh.
Zemljište iz bašta stanovnika ispitano je na toksine i teške metale. Merači radona su uneti u domove radi testiranja emisije radioaktivnih gasova. Dalje uz planinu, uzorci veštačkog snega koji je korišćen za produženje sezone skijanja odneti su u laboratorije.
Komadi drveta – prepravljeni od starih vagona za izgradnju seoske infrastrukture – bili su otkinuti i forenzički ispitani.
Svaki stanovnik je zamoljen da popuni formular – toliko dugo da je trebalo oko tri sata da se popuni – sa detaljima o njihovoj ishrani, poslu, navikama, hobijima i svemu između. Šta zaboga, pomisli dr Lagranž, imaju svi pacijenti zajedničko?
Jedna rana teorija je sugerisala da su seljani možda bili urođeni decenijama i da stoga dele zajednički gen koji uzrokuje MND.
Ovo je isključeno kada je otkriveno da nijedna žrtva nema roditelja, dedu ili čak pradedu koji je bio pogođen.
Prošle su godine i slučajevi su porasli u dvocifrene brojke pre velikog prodora u 2017. godini, zahvaljujući neurologu iz SAD dr Piteru Spenseru.
Napokon svetlo na kraju tunela
- Bilo da se radi o džunglama Nove Gvineje, izolovanom pacifičkom ostrvu, ili na netaknutim skijaškim stazama Montčavina, medicinska istraživanja su usmerena na identifikaciju mogućih ekoloških pokretača bolesti mozga.
Zaista, dr Spenser je bacio oko na jedan poseban 'okidač životne sredine': pečurke.
Nakon što je prethodno istražio klaster MND na pacifičkom ostrvu Guam, gde je kriva konzumacija semena cijade, dr Spenser je znao da neke pečurke sadrže toksine koji mogu da manipulišu DNK i unište nervni sistem.
Pridružio se timu dr Lagranža 2018. godine i napravio novu seriju intervjua o potrošnji pečuraka u zajednici. Jedna stvar se odmah isticala. Većina ljudi sa MND izjavila je da je jela ozloglašenu gljivu 'lažni smrčak', a polovina je rekla da ih je u nekom trenutku akutno razbolela.
Štaviše, nijedan od 48 zdravih 'kontrolnih' subjekata nije prijavio da je probao pečurku. Naučnici su uzeli veliki broj uzoraka i svoje istraživanje zaključili u junu 2021. godine objavljivanjem revolucionarnog rada u kojem se tvrdilo: 'Genotoksini gljivica mogu izazvati degeneraciju motornih neurona.'
Međutim, dr Spenser je za Mejl naglasio da je, iako se pokazalo da je pečurka „povezana” sa bolešću, potrebna dalja istraživanja kako bi se dokazala "uzročno-posledična veza".
Kurir.rs/Dejli mejl