Slušaj vest

Martina Opeli, 50-godišnja arhitekta iz Trsta koja je više od 20 godina bolovala od multiple skleroze, preminula je u Švajcarskoj, gde je imala pristup suicidu uz pomoć lekara nakon što joj je to tri puta odbijeno u Italiji.

Nakon vesti da je preminula, jedno udruženje je objavilo vest o njenoj borbi, nakon čega je podeljena i njena molba, u videu snimljenom iz Švajcarske neposredno pred njenu smrt, kao i objašnjenje zašto se odlučila na ovaj korak. 

- Martina je sada potpuno paralizovana. Njeno zdravlje se nedavno značajno pogoršalo, ali prema zdravstvenim organima, ona nije primala nikakav tretman za održavanje života, uprkos potpunoj zavisnosti od kontinuirane nege negovatelja i medicinskog materijala - objasnilo je udruženje. 

Naime, kako se dodaje, 4. juna je dobila i treću odbijenicu u vezi sa procenom njene podobnosti za asistirano samoubistvo, tačnije uz pomoć lekara. Kako je potom istakla, odlučila se da ode u Švajcarsku jer je "iscrpljena". 

- Želim da odem sa osmehom. Ljudsko biće ima granicu izdržljivosti, a moje vreme ističe - rekla je. 

"Razuman zakon koji regulište kraj života"

Prošlog avgusta, ona je takođe zatražila od Lokalnog zdravstvenog organa (ASL) da joj odobri pristup programu za kraj života jer su, prema njenim rečima i rečima njenih advokata, ispunjena sva četiri uslova koje je Ustavni sud utvrdio za potpomognuto samoubistvo: nepodnošljiva patnja (fizička ili psihološka), nepovratna patologija, tretmani za održavanje života i sposobnost donošenja slobodnih i informisanih odluka. Ali uprkos presudi suda u Trstu u njenu korist, koja zahteva novu medicinsku procenu, odbijena joj je po drugi put.

Zatim je podnela žalbu protiv Zdravstvene uprave Univerziteta Đulijano Isontina zbog "mučenja". Ali to je bilo malo koristi. Zato se obratila institucijama, apelujući na "razuman zakon koji reguliše kraj života" — apel koji je nije imao ko da čuje.

- Ne znam da li me se sećate, ja sam Martina Opeli. Pre više od godinu dana, apelovala sam na sve vas da donesete i odobrite zakon, razuman zakon koji reguliše kraj života, koji omogućava svim ljudima, bolesnima, starijima, da imaju dostojanstven kraj života. Ali bez obzira na to, pre ili kasnije svi moramo da se suočimo sa krajem našeg zemaljskog života. Da, ovaj apel opet nije imao ko da čuje. Svaki bol je apsolutan i mora se poštovati - rekla je Martina i dodala: 

- Izvinite što vas uznemiravam. Odlazim u tišini. Ciljam na zaborav. Nisam tražila slavu, možda sam samo pokušavala da izbegnem glad tokom ovih godina, radeći pošteno, plaćajući poreze pošteno, pa čak i plaćajući doprinose onima koji su se brinuli o meni danju i noću u ovoj zemlji pošteno. Zašto sam morala da dođem ovde u inostranstvo? Zato što više nisam mogla da čekam, više nisam mogla da izdržim. Molim vas, donesite zakon koji ima smisla i ne diskriminiše nijednu moguću situaciju. Izvinite što vas uznemiravam - zaključila je ona.

Kurir.rs/Kurijer.it