Slušaj vest

Ahmad Mansur tvrdi da infiltracija islamista u Evropi nije fikcija već realnost, što je postalo očigledno posle događaja 7. oktobra 2023.

On se poziva na poverljivi izveštaj iz Pariza koji opisuje strategiju Muslimanske braće: ukorenjivanje u socijalno ugroženim kvartovima, predstavljanje kao zaštitnika kroz socijalnu i kulturnu podršku, zatim postepeno nametanje verskih normi i, na kraju, ulazak u lokalnu politiku radi obezbeđivanja uticaja.

Prema Mansuru, najveća opasnost leži u tome što ovaj proces deluje nevidljivo, ali kontinuirano utiče na institucije, škole, udruženja i političke partije u evropskim metropolama.

On naglašava da politički islam deluje dvostruko: unutar zajednice se predstavlja kao brižni zaštitnik, a prema spolja kao partner spreman za integraciju, dok u stvarnosti proizvodi izolaciju i paralelna društva.

Mansur navodi da islamisti osnivaju udruženja pod plaštom dijaloga i raznovrsnosti, služe se jezikom ljudskih prava i demokratije, ali da je njihova privrženost lažna. Ukazuje na „dugi marš kroz institucije“ kao na ključnu strategiju i ističe da je proces najdalje odmakao u Francuskoj, Belgiji i Velikoj Britaniji, dok Nemačka još zaostaje, ali bez strategije može brzo postati slična.

epa01-epa.jpg
Foto: EPA

Mansur smatra da politički islam priprema teren i za osnivanje sopstvenih partija, dok istovremeno infiltrira levicu. Svaka kritika njihovih programa, prema njegovim rečima, automatski se diskvalifikuje kao ksenofobija ili islamofobija, što vodi jačanju desničarskog radikalizma i opasnoj polarizaciji.

On podseća na istorijske korene političkog islama, od osnivanja Muslimanske braće 1928. do uticaja teologa Muhameda al-Gazalija, koji je pozivao na islamizaciju Evrope kroz izgradnju džamija, kulturnih udruženja i škola. Po Mansuru, evropska politika je decenijama tolerisala paralelna društva i svojim ćutanjem davala legitimitet islamistima, što je dovelo do klime samocenzure u kojoj i sekularni muslimani bivaju marginalizovani.

344.jpg
Foto: EPA-EFE/YOAN VALAT

U završnici, autor upozorava da se radikalni islamisti danas u Evropi osećaju sigurnije nego u mnogim muslimanskim zemljama gde su zabranjeni.

Postavlja pitanja zašto se toleriše agresivno ponašanje u školama i zašto jevrejski učenici kriju svoj identitet. Prema njemu, neophodan je pravi rad na integraciji kako muslimani ne bi bili gurnuti u izbor između vere i demokratije. Mansur zaključuje da svi koji žive u Evropi – muškarci, žene i deca – moraju prihvatiti demokratiju. Ako to odbiju, nailaziće na otpor.

On zahteva ograničenje uticaja dogmatskih islamskih udruženja, ukidanje tolerancije prema islamističkim vrtićima i zabrani hidžaba za devojčice, kao i odbacivanje posebnih prava u nastavi. Jedini put, zaključuje, jeste više sekularizma i dosledno sprovođenje zapadnih civilizacijskih vrednosti.

Kurir.rs/Ahmad Mansur/Hzz.ch