JERUSALIM - SVETO MESTO ZA TRI MONOTEISTČKE RELIGIJE, ZA HRIŠĆANE SUSRET S BOGOM I HRISTOVIM STRADANJEM
Kročiti u Jerusalim, sveti grad u koji su uklesane religije i ljudska istorija, već je velika privilegija. Jerusalim ne nudi jednostavne odgovore, prošlost traje, za mirom se traga, a mira ima ponajmanje. Sve to čini teškim da se prenese rečima ono što se oseća.
Istorija je već zapisana u knjigama, seže unazad do četvrtog milenijuma pre Nove ere, što Jerusalim čini jednim od najstarijih gradova na svetu. Bio je potpuno uništen dva puta, pod opsadom 23 puta, napadnut 52 i 44 puta zauziman. Hodati kroz njega, znači kretati se kroz kolevku ljudske civilizacije, krv, stradanja, veru. Svako na svoj način.
Jerusalim je sveti grad za tri najveće monoteističke religije – Judaizam, Hrišćanstvo i Islam. Stari grad podeljen je na četiri kvarta – jevrejski, muslimanski, hrišćanski i jermenski. Muslimanski kvart je najveći i zauzima severoistočni deo Starog grada, a ujedno je i najgušće naseljen, dok je jermenski kvart najmanji i zauzima jugozapadni deo. Hrišćanski kvart, iako manji prostorno, ima ogroman značaj zbog najvećih hrišćanskih svetinja koje se tu nalaze, dok se jevrejski kvart prostire na jugoistoku i najvećim delom je obnovljen.
Na nekoliko stotina metara nalaze se tačke koje su za milijarde ljudi širom sveta centar duhovnog Univerzuma.
Za Hrišćane je najvažniji Hram Vaskrsenja Hristovog, a pre odlaska na mesto raspeća i vaskrsenja, posećujemo i pravoslavni Manastir Svetih arhangela Mihaila i Gavrila, koji je u 13. veku delom sagradio Kralj Milutn.
“Nekada su hodočasnici dovde putvali godnama. Nisu dolazili kao danas, avionima ili brodovima, samo su veoma bogati ljudi dolazili brodom. Ostali ljudi, obični, poput nas, dolazili su pešice. U našim arhivama stoji da je minimalno trajanje hodočašća bilo tri i po godine. A postojala su i duža hodočašća, do 15 godina”, navodi arhiepiskop Dimitrios.
Vernici hrišćani koji dođu na hodočašće idu putem Via Dolorosa – to je Put stradanja, i on vodi kroz Stari grad trasom kojom je, prema predanju, Isus Hrist prošao noseći krst na dan svog raspeća. Danas, tim putem prolaze hodočasnici iz celog sveta.
Na kraju Via Dolorose nalazi se Crkva Hristovog groba – najznačajnije svetilište hrišćanstva. Veruje se da je ovde Isus razapet na Golgoti, sahranjen u Grobnici i da je trećeg dana vaskrsao. Unutar crkve nalazi se kamen raspeća koji je zaštićen staklom, ali vernici mogu stenu da dodirnu rukom kroz otvor. Odatle je, prema verovanju, beživotno telo Hrista spušteno na Kamenu ploču, gde je pripremljeno za sahranu. Hodočasnici ploču Miropomazanja dodiruju, ljube i polažu čelo tražeći duhovnu povezanost.
Za Jevreje, Jerusalim je večni i nedeljivi duhovni centar. Zapadni zid, poznat i kao Zid plača, poslednji je sačuvani deo Drugog hrama, najsvetijeg mesta Judaizma. Ovde se dolazi na molitvu, ali i na razgovor sa Bogom – papirići sa željama stavljaju se među kamenje.
Prema jevrejskom verovanju, ne sme se uništiti ništa na čemu je napisano ime Boga ili molitva, pa se zato ti papirići ne bacaju i ne spaljuju. Oni se, dva puta godišnje, pažljivo uklanjaju sa zida nakon čega se pohranjuju u posebnom groblju za to, najčešće na Maslinovoj gori.
Za Muslimane, Jerusalim je treći najsvetiji grad islama, posle Meke i Medine. Na Brdu hrama nalaze se džamija Al Aksa i Kupola na steni.
I verovatno najlepši pogled je sa Maslinove gore. Ona se uzdiže istočno od Starog grada i ima duboko značenje za sve tri religije. U Hrišćanstvu se vezuje za Isusove molitve, njegovo hapšenje, odlazak u nebo i verovanje u drugi dolazak.
Posebno mesto Isusovih molitvi je vrt na obroncima Maslinove gore, Getsimanski vrt u kom su predivne masline, za koje se veruje da datiraju s početka prvog veka.
U Judaizmu, Maslinova gora je mesto budućeg vaskrsenja mrtvih, dok se u Islamu veruje da će se na njoj desiti Sudnji dan i vaskrsenje vernika prema islamskoj tradiciji.
Ne samo Jerusalim, čitav Izrael je primer skupa kontrasta i različitih religija. Još jedna je Bahaizam, čije su svetilište prelepi Bahajski vrtovi u Haifi. Na pogled su simbol harmonije, vere i meditativnog povezivanja sa božanskim.
“Mi verujemo u sve religije, verujemo da svi imaju svoju svrhu jer svi su od Boga. Svi smo kao poglavlja u jednoj knjizi. Centralno mesto Bahajske religije je univerzalna kuća pravde. Mi nemamo imama ili rabina ili pastora ili tako nešto. Verujemo u to da je Bog kreator Univerzuma i da je stvorio sve nas. Verujemo da je poslao proroke da bi oni, šireći religije, učili ljude humanosti i ljudskosti. Verujemo i u raznolikost ljudske prirodom i zato su svi vrtovi različiti. Tako je i sa ljudskom prirodom”, kaže Tireja Titrndero volonterka iz Bahai bašte. Izrael kao mesto susreta religija, svake godine privlači milione vernika i putnika iz celog sveta. Onaj ko se odluči da otputuje u ovu zemlju, nosiće sa sobom snažan i nezaboravan doživljaj.