Slušaj vest

Kako se antirežimski protesti u Iranu intenziviraju, pojavljuju se izveštaji da se Islamska Republika Iran oslanja na pomoć stranih savezničkih milicija.

Dva nezavisna izvora potvrdila su da je oko 850 boraca povezanih sa libanskim Hezbolahom, iračkim šiitskim milicijama i elitnim snagama Kuds tajno ušlo u Iran kako bi pojačalo bezbednosni aparat režima.

Ovakav potez ukazuje na ozbiljnu eskalaciju u odgovoru vlasti i signalizira spremnost ajatolaha Alija Hamneija da se osloni na iskusne, ideološki lojalne strane borce radi gušenja narodnog ustanka.

Najmanje 45 ljudi poginulo u masovnim sukobima

Prema najnovijim podacima, najmanje 45 ljudi izgubilo je život tokom masovnih protesta koji su izbili u više od 200 gradova širom svih 26 iranskih provincija. Demonstracije, koje traju već 12 dana, predstavljaju jedan od najširih talasa narodnog nezadovoljstva u poslednjih nekoliko godina.

Grupe za ljudska prava i nezavisni posmatrači navode da je od početka protesta krajem decembra uhapšeno više od 2.200 osoba, dok se broj povređenih i dalje utvrđuje..

Lisa Daftari, stručnjakinja za Iran, ocenjuje da ovakvo ponašanje režima nije iznenađenje.

Iran protesti Foto: Kamran / Stringershub Inc. / Profimedia

„Ovo je logičan nastavak prakse koju vladajući klerici primenjuju još od Islamske revolucije – prepuštanje represije ideološki lojalnim milicijama, koje se potom integrišu u državnu infrastrukturu sile“, rekla je Daftari.

Ona podseća da su i Basidž i Revolucionarna garda prvobitno formirani kako bi suzbijali unutrašnje neslaganje pod izgovorom odbrane revolucije, dok se danas ta uloga proširuje na strane posredničke snage poput Hezbolaha i iračkih jedinica Narodne mobilizacije.

„Poruka režima je jasna – granica između unutrašnje policijske represije i transnacionalnog militantizma se briše kako bi se očuvala vlast, bez obzira na cenu po sopstveni narod“, dodaje ona.

Strah režima u vezi sa pouzdanošću sopstvenih bezbednosnih snaga

Behnam Ben Taleblu, viši saradnik Fondacije za odbranu demokratija, smatra da oslanjanje na strane milicije ukazuje na duboku zabrinutost režima u vezi sa pouzdanošću sopstvenih bezbednosnih snaga.

„Još od protesta 2009. godine kruže tvrdnje da se tokom intervencija na ulicama mogao čuti arapski jezik“, podseća Ben Taleblu.

On ističe da režim pažljivo prati da li će pripadnici iranskih bezbednosnih službi odbiti naređenja ili preći na stranu naroda, te da su strane milicije zamišljene kao svojevrsna „sigurnosna mreža“.

„Njihova uloga je jednostavna – da pucaju na Irance onda kada drugi Iranci to ne žele“, kaže on, navodeći libanski Hezbolah, iračke šiitske grupe i avganistanski Fatemijun kao potencijalne aktere.

Navodni ulazak milicija pod izgovorom hodočašća

Raniji izveštaji organizacije Iran International navode da su početkom januara pojačanja iračkih šiitskih milicija prešla u Iran, navodno pod izgovorom verskih hodočašća. Procene govore o oko 800 boraca koji su se prvo okupili u bazi u Ahvazu, nakon čega su raspoređeni u različite delove zemlje.

Sa druge strane, humanitarni koordinator UN za Irak, Gulam Isacai, izjavio je da nema zvaničnih informacija koje bi potvrdile dolazak stranih milicija u Iran.

Protesti podstaknuti ekonomskom krizom i političkim nezadovoljstvom

Nemiri su izbili usled duboke ekonomske krize, rastuće inflacije, drastične devalvacije nacionalne valute i višedecenijskog nezadovoljstva teokratskim sistemom vlasti. Iako su protesti započeli u Teheranu, brzo su se proširili na zapadne provincije poput Kermanšaha, Lorestana, Ilama i Kurdistana.

Na društvenim mrežama pojavili su se snimci demonstranata koji cepaju iransku zastavu na severu zemlje, što dodatno oslikava dubinu gneva prema režimu.

Iranske vlasti odgovorile su raspoređivanjem velikog broja bezbednosnih snaga, uvođenjem policijskog časa u pojedinim oblastima i isključivanjem interneta, u pokušaju da obuzdaju širenje protesta.

Uprkos tim merama, demonstracije se nastavljaju, a situacija u zemlji ostaje krajnje napeta.

(Kurir.rs/FoxNews/M.V.)