Slušaj vest

Sin poslednjeg iranskog šaha poslednjih godina se sve snažnije pozicionira kao glas promena u trenutku kada se Iran ponovo suočava s talasom masovnih protesta, ali ostaje otvoreno pitanje može li Reza Pahlavi zaista da ujedini opoziciju i da ima stvarnu ulogu u budućem, demokratskom Iranu, analizira DW.

Od svrgavanja njegovog oca s vlasti 1979. godine, Reza Pahlavi gotovo pola veka živi u egzilu u Sjedinjenim Američkim Državama. Tokom pobuna i ustanaka protiv iranskih vlasti poslednjih godina, uključujući aktuelne proteste s početka 2026. godine, koristi svoju međunarodnu vidljivost kako bi pozvao na snažnije delovanje unutar Irana, predstavljajući se kao sekularni i prodemokratski zagovornik promene vlasti.

Prestolonaslednik Reza Pahlavi i dinastija Pahlavi Foto: Shutterstock, AP Thomas Padilla

Život u senci revolucije


Rođen 1960. godine, Pahlavi je najstariji sin šaha Mohameda Reze Pahlavija i carice Farah, a njegov otac je 1953. postao autoritarni vladar nakon američko-britanskog državnog udara u kojem je svrgnut iranski premijer Mohamed Mosadek, koji je želeo da nacionalizuje iransku naftnu industriju. Tokom očevog krunisanja 1967. zvanično je proglašen za prestolonaslednika, iako je tada imao samo sedam godina.

Islamska revolucija 1979. godine okončala je vladavinu monarhije, koju su Sjedinjene Američke Države dugo podržavale. Pad režima usledio je nakon godina političke represije i rastućih društvenih nejednakosti pa je doveo do uspostave teokratske vlasti koja Iranom upravlja i danas.

U trenutku revolucije Pahlavi se nalazio u SAD, gde je prolazio obuku za vojnog pilota. Kasnije je diplomirao političke nauke na Univerzitetu Južne Kalifornije i trajno se nastanio u SAD. Od tada se otvoreno protivi aktuelnoj vlasti i nastoji da se nametne kao jedan od najistaknutijih glasova iranske opozicije.

Iranski šah Reza Pahlavi Foto: UtCon Collection / Alamy / Profimedia, Roger-Viollet via AFP / Roger Viollet / Profimedia, Hugues Vassal / akg-images / Profimedia

Kakvu budućnost nudi Iranu?


- Moja životna misija je da stvorim uslove da iranski narod konačno može sam da odlučuje o svojoj budućnosti na slobodnim i poštenim izborima - rekao je Pahlavi za DW 2023. godine.

- Onog dana kada Iranci izađu na birališta kako bi odlučili o svojoj budućnosti, moja misija će biti ispunjena, a moja politička uloga završena.

Iako javno zagovara referendum na kojem bi građani sami odlučili o obliku vlasti, Pahlavi istovremeno nastoji da se pozicionira kao ključna figura tranzicionog perioda, pa čak i potencijalni dugogodišnji vođa zemlje.

homeini.jpg
Ajatolah Ruholah Homeini, prvi vrhovni verski vođa Irana Foto: Wikipedia

Tokom dvanaestodnevnog rata Izraela i Irana u junu ponudio se kao privremeni lider u slučaju kolapsa vlasti. Na konferenciji za novinare u Parizu poručio je: "Danas sam ovde kako bih se stavio na raspolaganje svojim sunarodnicima i poveo ih putem mira i demokratske tranzicije."

Dodao je kako ne traži političku moć, već želi da pomogne Iranu da u kritičnom trenutku pronađe put prema stabilnosti, slobodi i pravdi.

Predstavio je i okvir tranzicije utemeljen na teritorijalnom integritetu, individualnim slobodama, jednakosti građana i jasnom razdvajanju religije i države.

Konačni politički sistem, naglasio je, trebao bi da bude potvrđen na nacionalnom referendumu, pri čemu nije isključio ni mogućnost ustavne monarhije sa simboličnom ulogom vladara.

Puč u Iranu 1953. kojim je vlast preuzeo šah Reza Pahlavi Foto: Historic Collection / Alamy / Profimedia, UtCon Collection / Alamy / Profimedia

Podrška dijaspore i skepticizam u Iranu


Gotovo 50 godina nakon odlaska u egzil, Pahlavi i dalje uživa podršku dela iranske dijaspore. Njegove pristalice su aktivne na društvenim mrežama i u zapadnim medijima, ali zbog stroge kontrole interneta u Iranu teško je proceniti kolika je njegova stvarna podrška među stanovništvom unutar zemlje.

S obzirom na to da nekoliko generacija Iranaca nikada nije živelo u monarhiji, ostaje otvoreno pitanje da li bi se zemlja uopšte priklonila povratku takvog sistema.

Demonstracije u Iranu. Pale se i cepaju zastave Islamske Republike Iran, a uzvikuju parole podrške šahu Rezi Pahlaviju na ulicama iranskih gradova. Demonstranti nose i njegove fotografije u znak podrške. Foto: HOGP/Iran state TV, UGC/UGC

Ipak, neki analitičari smatraju da bi Pahlavi mogao da ima ulogu u prelaznom razdoblju.

- U jednom trenutku ovom pokretu je potrebna politička figura menadžera i osoba oko koje se ljudi mogu okupiti - rekao je za DW Aleks Vatanka iz američkog Instituta za Bliski istok.

Vatanka upozorava da Pahlavija čeka težak zadatak uveravanja skeptika da može biti pouzdan upravitelj tranzicije nakon vrhovnog vođe, a ne neko ko bi pokušao da koncentriše vlast u svojim rukama.

Ali Hamnei Foto: EPA Handout Handout, Serhii Milientiev / Panthermedia / Profimedia, Shutterstock, Iranian Supreme Leader'S Office/ / Shutterstock Editorial / Profimedia, AP, EPA Iranian Supreme Leader Office

Kontroverze na međunarodnoj sceni


Pahlavijevi međunarodni kontakti dodatno komplikuju njegovu poziciju. Poslednjih godina susretao se s brojnim svetskim liderima, a posebnu pažnju izazvao je njegov susret s izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom u proleće 2023. godine.

S obzirom na dugogodišnje neprijateljstvo Irana i Izraela, ta bliskost izaziva otpor među mnogim Irancima, posebno nakon nedavnog oružanog sukoba dveju zemalja, u kojem Izrael doživljavaju kao agresora.

Uprkos aktuelnim protestima, i dalje nije jasno mogu li oni da sruše postojeći režim. Pahlavi je u početku pozivao na štrajkove i masovne demonstracije, ali nakon oštre represije njegove su poruke postale znatno opreznije.

Iako je opoziciju ohrabrila činjenica da su se protestima pridružili i trgovci, tradicionalno skloni vlastima, mnogi posmatrači ostaju skeptični prema mogućnosti brze demokratizacije.

Protesti u Iranu u januaru 2026. Foto: Social Media/ZUMA Press Wire / Shutterstock Editorial / Profimedia, UGC/VALIDATED UGC, Vahid Salemi/AP

Malo verovatno


- Iranska država duboko je ukorenjena i stalno deluje u kriznom modusu, kako institucionalno tako i kroz bezbednosne strukture - rekao je za DW Aršin Adib-Moghadam, kopredsedavajući Centra za iranske studije na londonskom SOAS-u.

- Sami protesti neće zameniti sistem - kaže on.

Slično razmišlja i Vatanka, koji ističe da će presudni faktori biti dugoročna izdržljivost demonstranata, prelasci pojedinaca unutar vlasti na stranu opozicije i uticaj spoljnih aktera, uključujući SAD i iransku dijasporu.

- Pitanje nije samo mogu li vlasti ugušiti ove proteste, nego imaju li snage da spreče sledeće, koji će izbiti ako ovaj talas ne dovede do pada režima - zaključuje Vatanka.

(Kurir.rs/DW/Preneo: V.M.)