EKSKLUZIVNO ZA KURIR TV Ambasadorka Izraela u Srbiji o napadu na Iran:Hteli su svoje nuklearne sisteme da premeste pod zemlju, morali smo da izvedemo ovaj napad
Ambasadorka Izraela u Beogradu, Avivit Bar-Ilan dala je ekskluzivni intervju za Kurir TV, a sa njom je razgovarala novinarka Kurir televizije Nina Aranđelović.
Zbog čega su Sjedinjene Američke Države i Izrael odlučili da je sada baš pravi trenutak da se izvrši ovaj udar na Iran?
- Pa kao što se verovatno sećate, prošlog juna smo vodili 12-dnevni rat sa Iranom koji je imao za cilj da eliminiše egzistencijalnu pretnju koju Iran predstavlja Izraelu, naime njegov nuklearni i raketni program. Nažalost, od prošlog juna, umesto da uđe u ozbiljne pregovore, Iran je nastavio da razvija svoj nuklearni program i da ubrzava proizvodnju raketa na desetine mesečno. Prema našim obaveštajnim podacima, Iran je samo kupovao vreme. S jedne strane je pregovarao sa Amerikancima, ali ne u dobroj veri, jer je sa druge strane, prema našim informacijama, ubrzavao svoje nuklearne i raketne programe i planirao da ih premesti pod zemlju. Zbog toga smo morali da sprovedemo ovaj zajednički preventivni napad kako bismo to sprečili.
Kao ciljevi ove vojne operacije navedeni su svrgavanje terorističkog režima i dalje uništenje balističkih raketa, pa da li mislite da je to ostvarivo u ovom trenutku?
- Ne smemo zaboraviti da ovaj režim već 47 godina poziva na uništenje države Izrael. Kombinacija veoma ekstremnog režima sa ekstremnom ideologijom koji poseduje rakete dugog dometa sposobne da nose nuklearne bojeve glave predstavlja veliku zabrinutost ne samo za Izrael već i za njegove susede i za ceo svet zato je uklanjanje ove pretnje, koja je bila veoma jasna i koju smo videli i tokom poslednjeg rata, glavni cilj ove vojne kampanje sa naše tačke gledišta. Svi smo svedočili masovnim demonstracijama na ulicama Teherana. Ono što sada pokušavamo jeste da stvorimo uslove da iranski narod uzme svoju budućnost u svoje ruke i da ima bolji, mirniji Iran za sebe. Naravno, nije na nama da odlučujemo kakav će biti taj režim. To je na iranskom narodu. Ali među našim ciljevima su i sedišta Basidža. To je deo režima koji ugnjetava iranski narod.
Koliko su civili pogođeni u ovom ratu? Znamo da je u Teheranu gađana i škola i da su poginula deca.
- Civili su ti koji najviše pate. Ono što smo videli u ovom ratu jeste da iranski režim ne okleva da gađa gusto naseljene civilne centre u Izraelu. Mi se trudimo da ciljamo samo legitimne vojne ciljeve i sedišta režima u Teheranu i van njega, kao i Basidž i sedišta Iranske revolucionarne garde i da što je više moguće izbegnemo kolateralnu štetu koja bi mogla da naudi nevinim ljudima. Takođe mi je veoma žao zbog situacije u južnom Libanu gde Hezbolah ponovo koristi sopstveno stanovništvo za lansiranje raketa na izraelske ciljeve. To je nešto što bi sve trebalo ozbiljno da zabrinjava. Ne mogu ni da potvrdim ni da negiram tu informaciju. U vreme rata postoji mnogo operacija, mnogo raketa i aviona u vazduhu. Ono što mogu da kažem jeste da će to biti istraženo, uključujući činjenice na terenu, da li se to dogodilo ili nije. Zbog nedostatka informacija ne mogu dalje da komentarišem.
Koliko je zapravo izazovan ovaj trenutak za vas? Znamo da vaša porodica i dalje žive u Izraelu, pa kako se osećate na dnevnom nivou?
- Kao majka, cela moja porodica je sada u Izraelu, moja deca, moj muž je bio u poseti Izraelu i sada ne može da se vrati kući jer je vazdušni prostor zatvoren, moja porodica je tako u Izraelu sa velikom zabrinutošću prati situaciju živimo u malom selu nedaleko od grada Beit Shemesh, jednog od gusto naseljenih gradova u Izraelu, koji je pre nekoliko dana direktno pogođen raketom. Raketa od pola tone koja je stigla iz Teherana pogodila je sklonište u kojem su se ljudi skrivali od napada. Nažalost, kada takva raketa direktno pogodi sklonište sa tako velikom eksplozijom, šanse za preživljavanje su veoma male. U tom napadu izgubili smo deset ljudi. Na desetine je ranjeno. Materijalna šteta u okolini je ogromna. Kuće i automobili su potpuno uništeni. Zbog toga ljudi u Izraelu pokušavaju da ostaju kod kuće i izlaze samo kada je neophodno. Škole su i dalje zatvorene, a roditelji su kod kuće sa decom. Situacija je veoma komplikovana i puna brige i opasnosti. Zgrade izgrađene u poslednje dve decenije imaju jednu posebnu sobu koja služi kao sklonište jer je napravljena od ojačanog betona i veoma je čvrsta. Kada se oglasi alarm, odlazite u tu sobu, zatvorite vrata i zaštitite se. Bilo je mnogo slučajeva u kojima su ljudi preživeli čak i kada su rakete pogodile njihove stanove jer su bili u skloništu. Ali u gradovima poput Tel Aviva i Jerusalima, gde ima mnogo starih zgrada, starih 70 ili 80 godina, postoje samo javna skloništa pod zemljom. Ljudi tada moraju da imaju dovoljno vremena da dotrče do njih. Neki to ne mogu ako su stariji, bolesni ili sa invaliditetom. Gotovo je nemoguće da stignu na vreme. To se, na primer, dogodilo u Tel Avivu, gde je takođe bio direktan pogodak, a neke žrtve su bili ljudi koji nisu mogli da napuste stan i odu u sklonište.
Takođe, metro stanice su bezbedno mesto?
- Metro stanice su takođe bezbedno mesto. Mnogi ljudi se tamo osećaju sigurnije u podzemnim stanicama ili u garažama. Možete videti porodice koje provode noć tamo sa malom decom, donose igračke i sve im je potrebno i na kraju Izraelci imaju veoma snažan duh slično kao i srpski narod, ima mnogo društvenih aktivnosti, ljudi igraju karte, organizuju i druge pronalaze načine da se zabave i zadrže visok moral, čak i kada su im životi u opasnosti.
Spomenuli ste i visok moral u ovom trenutku i da se mnogo ljudi vraća u zemlju.
- Da, mislim da je Izrael jedna od retkih zemalja gde ljudi ne pokušavaju da budu evakuisani iz zemlje, već traže da budu evakuisani iz Evrope kako bi se vratili kući u Izrael. Jutros smo započeli operaciju evakuacije u kojoj su specijalni avioni poslati u Evropu kako bi vratili Izraelce kući. To su ljudi koji su otišli tamo na vikend putovanje pa nisu mogli da se vrate jer je vazdušni prostor zatvoren. Jutros smo započeli operaciju evakuacije u kojoj su specijalni avioni poslati u Evropu kako bi vratili Izraelce kući. To su ljudi koji su otišli samo na vikend putovanje pa nisu mogli da se vrate jer je vazdušni prostor zatvoren, ali i ljudi čija su zanimanja sada veoma potrebna. Medicinske sestre, lekari i rezervni vojni oficiri koji treba da se vrate i služe zemlji u vreme krize.
I šta mislite da je potrebno za krajnji mir na Bliskom istoku i kada će on moći da bude postignut?
- Da sve spoljne pretnje, projekcija terorizma više ne postoje, da možemo imati prijateljske odnose sa zemljama sa kojima sada nemamo čak ni diplomatske odnose. Samo zamislite Bliski istok bez iranske pretnje. Kako bi izgledao? Izgledao bi divno. Izgledao bi kao veoma, veoma prosperitetno i prijateljsko mesto za život.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs

