Slušaj vest

Dok su ožalošćene porodice jaukale, a tenzije rasle, starešine su iznele niz nedavnih slučajeva u kojima su muškarci, žene i deca oteti iz svojih domova i sa radnih mesta, ili dok su hodali seoskim putevima, a zatim raskomadani dok su još bili živi.

Meštani su uvereni da je reč o delovanju nemilosrdne kriminalne grupe koja prodaje delove tela vračevima koji tvrde da mogu da leče bolesti i donesu sreću.

Deset žrtava koje su naveli živele su u i oko Mkuzea, grada sa 50.000 stanovnika, smeštenog u prostranstvima Zululenda. Međutim, iznenađujuće, jedanaesta žrtva bila je starija bela Engleskinja.

Reč je o Lorni Meksorlej (71), penzionisanoj radnici kompanije South West Water iz Tajnmauta u Devonu, koja je nestala bez traga prošlog septembra tokom autobuske ture po Južnoj Africi koju je organizovala turistička kompanija TUI.

Već šest meseci policija nije uspela da otkrije šta se dogodilo s Lornom, koja je nestala dok je šetala kroz plantažu šećerne trske u blizini hotela Ghost Mountain Inn, gde je boravila sa svojim 81-godišnjim partnerom Leonom Probertom.

Iako se lokalnom stanovništvu čini očiglednim da je oteta i ubijena, policija je i dalje vodi kao "nestalu osobu". Ljuti lokalni gradonačelnik rekao je na sastanku da veruje kako je slučaj Lorne gurnut pod tepih kako bi se izbeglo plašenje britanskih turista koji doprinose ekonomiji zasnovanoj na proizvodnji šećera.

Međutim, u januaru, na udaljenosti od oko kilometar od usamljene zemljane staze gde je Lorna poslednji put viđena, još jedna starija žena je oteta nakon što su napadači upali u njenu kuću, a kasnije je njeno telo pronađeno bez jedne ruke.

Sve veći broj nerešenih ubistava izaziva mešavinu straha i nemira, a nestanak Lorne konačno izgleda dobija pažnju koju zaslužuje.

U narednim danima, slučaj će biti oduzet prenatrpanom detektivu, koji se ove sedmice "smrzao kao zec pred farovima" kada se suočio u zapuštenoj policijskoj stanici u Mkuzeu sa pitanjem da li veruje da je Lorna ubijena od strane kriminalaca koji uzimaju delove tela.

Slučaj će biti dodeljen dvojici glavnih detektiva koji će doći iz Durbana, udaljenog četiri sata.

Ta odluka će, bez sumnje, predstavljati olakšanje za one najbliže Lorni: gospodina Proberta, koji se sada vratio u Devon i, kako kaže, opterećen je "krivicom" što je ostavio Lornu, zaljubljenicu u prirodu, samu u njenoj poslednjoj šetnji.

I njen mlađi brat iz Hertfordšira, Džef Ševard, koji kaže da počinje da prihvata užasnu mogućnost da je zaista pala u ruke bande koja ubija po narudžbini za "sangome".

Ovi tradicionalni "iscelitelji" inače koriste biljke i životinje za pripremu svojih navodno magičnih napitaka ("muti"), a najgori među njima koriste ljudske lobanje, udove i organe.

- Pretpostavljam da mora da je to istina - rekao je Ševard, i tvrdi da je njegova sestra ubijena na ovako nezamisliv način.

- Ne mogu da zamislim ništa drugo. Da ju je napala divlja životinja, ostalo bi nešto iza nje. Ali nije bilo traga. Ništa.

Sa stopom ubistava 50 puta većom nego u Britaniji, krađama i silovanjima na epidemijskom nivou, putovanje po Južnoj Africi nije za one slabijeg srca, iako je njena kultura i priroda očaravajuća.

Ipak, Lorna, koja je pet godina služila u vojsci nakon što je završila školu u Hertfordširu, bila je odlučna putnica koja je često putovala u inostranstvo nakon penzionisanja.

Bila je visoka nešto više od 150 cm, ali njena najstarija prijateljica Žan Jang kaže da je bila borbena i izuzetno vitalna za svoje godine, te da bi se "žestoko branila" ako bi bila napadnuta.

Ona i Leon, oboje razvedeni, upoznali su se pre 30 godina dok su radili u Vulvordsu u Svindonu, a kasnije su se penzionisali i živeli u poluodvojenoj kući u Tajnmautu.

Njihov odmor u Južnoj Africi, koji je koštao oko 2.000 funti po osobi, počeo je u Johanesburgu, a uključivao je Garden Rut do Kejptauna, safari u nacionalnom parku Kruger i putovanje do Svazilenda, odakle su zajedno s ostalim putnicima odvezeni u Mkuze.

Smestili su se u hotel Ghost Mountain Inn u subotu, 27. septembra prošle godine. Elegantni safari i spa hotel dobio je ime po obližnjem masivu čije pećine čuvaju mumificirane ostatke drevnih zulu poglavica.

Lokalno stanovništvo veruje da njihovi duhovi i dalje obavijaju tu neobičnu planinu i donose nesreću svakome ko ih uznemiri. Ta priča dodatno doprinosi mistici ovog područja.

Međutim, nakon što su se prijavili, Lorna i Leon su izašli van elektrificirane ograde hotela, što je predstavljalo određeni rizik.

Tabla pored sigurnosne barijere upozoravala ih je na mogućnost susreta s nilskim konjima (među najopasnijim životinjama u Africi) ili krokodilima koji vrebaju u jezeru oko kojeg su planirali šetnju.

Kako gusta subtropska vegetacija takođe skriva leoparde i pitone dovoljno velike da progutaju čoveka, osoblje recepcije bi ih verovatno savetovalo da idu sa vodičem, ali ona nije poslušala upozorenje.

- U Ujedinjenom Kraljevstvu idete u šetnje prirodom i možda su mislili da će biti slično tome. Svi smo čuli za "ludog Engleza" - kaže izvor, dodajući: "Nažalost, sve se ovo desilo jer nije poslušala naš savet."

Čini se da je tako. Oko 14:30 sati, naoružana samo mapom koju je dobila u hotelu, ona i Leon su napustili kompleks i krenuli putem.

Temperatura je bila oko 30 stepeni, vlaga visoka, a iz nepoznatog razloga ostavili su mobilne telefone u sobi - jedinu vezu sa svetom. Obučena u bele pantalone i košulju, Lorna je nosila kameru, zlatni sat, kreditnu karticu i oko 2.000 randova u torbi, ali nisu poneli vode.

Problemi su počeli oko 800 metara dalje. Nakon što su skrenuli s asfaltiranog puta za Durban i prošli pored kluba gde su farmeri gledali ragbi utakmicu, nastavili su blatnjavom stazom punom bara.

Pošto su imali samo jedan par obuće, Leon je predložio povratak. Možda želeći da fotografiše ptice ili čak krokodile, Lorna je odlučila da nastavi. Leon se vratio u hotel, dok je ona nastavila sama.

To je bila očigledno rizična odluka, jer je staza bila gotovo pusta i u slučaju problema ne bi imala pomoć. Samo dvoje ljudi tvrdi da ju je videlo pre nego što je nestala.

Prvi je bio čuvar plantaže star 30 godina s nadimkom "Pauk", koji je nosio mačetu. Rekao je da su se pristojno pozdravili i da je delovala dobro. Drugi je bio farmer Kus Prinslu. Lorna je već bila izgubljena pa je zastala kod njegove kuće da pita za smer, ali je odbila njegovu ponudu da je odveze nazad.

Iako je hodala oko 45 minuta po velikoj vrućini, rekla je da se oseća dobro i on joj je objasnio put nazad. To je bio poslednji put da je viđena. Oko 17:30 sati Leon je prijavio njen nestanak.

Narednog dana policija ga je ispitala i utvrdila da je njegova izjava verodostojna. Prvi koji je krenuo u potragu bio je menadžer hotela Žan Tačer, koji je bezuspešno pretraživao staze.

Tokom potrage korišćeni su avioni, dronovi, psi tragači i lokalno stanovništvo, ali jedini trag bio je zgužvana mapa pronađena blizu reke. Od tada, mesecima nije pronađen nijedan novi trag, ni odeća, ni krv, ni znak borbe.

Niko nije koristio njenu kreditnu karticu niti tražio otkupninu. Lokalni stanovnici često kažu: "Kao da su je oteli vanzemaljci." Policija i dalje nema odgovore, ali je slučaj prebačen na iskusnije istražitelje iz Durbana.

Iako ne postoje tačne statistike, procenjuje se da se u Južnoj Africi godišnje dogodi i do 300 ubistava povezanih s uzimanjem delova tela ("muti"). Lokalni zvaničnici i meštani veruju da Lorna spada među te slučajeve.

Postoje i dodatni tragovi koji podržavaju tu teoriju, uključujući analizu mobilnih signala koji ukazuju na prisustvo više osoba u blizini mesta nestanka u vreme kada je Lorna poslednji put mogla da bude viđena.

Zaključak istražitelja i lokalnih stanovnika jeste da je najverovatnije oteta u organizovanoj akciji.

Uprkos stravičnim događajima, istraživanja pokazuju da značajan deo stanovništva Južne Afrike i dalje veruje u "muti", a tržište tradicionalnih lekova je i dalje veoma razvijeno.

(Kurir.rs/Daily Mail/Foto: Ilustracija)