Slušaj vest

"Ja ništa ne želim da mi kupiš", rečenica je koja slama srce. Rečenica koja boli više od siromaštva. U godinama kada bi trebalo da želi igračke, on ne želi ništa. 

U snimku koji se munjevito proširio društvenim mrežama, suze koje Zinajda Šekić nije mogla sakriti slomile su i najtvrđa srca, a dok je gledao uplakanu majku, mali dečak tiho joj je rekao: „Pa ja ništa ne želim da mi kupiš.“

Sva težina u jednoj rečenici

Dete koje je shvatilo više nego što bi ikada smelo, da majka nema. U jednoj rečenici stala je sva težina njihovog života. I sva majčinska bol koju nijedna reč ne može da ublaži.

Njihov dom je skroman i pun odricanja, a dani prolaze u borbi da se osigura ono osnovno: hleb, brašno i sigurnost za decu.

I dok su dečije želje skromne, Zinajdina najveća želja ostaje ista – da njeni sinovi odrastu u dobre, poštene ljude. To je jedino bogatstvo koje im, uprkos svemu, želi da ostavi.

"Kad nemaš, a moraš." Kako kupiti ono što nemaš? Pitanje je koje se svakodnevno nameće. Kada se i najosnovnije mora pozajmljivati, život postaje niz teških odluka.

Region ustao na noge

U toj jednoj rečenici stala je sva nepravda ove zemlje, deca koja prerano odrastaju, majke koje nose teret države na svojim leđima i sistem koji okreće glavu od onih kojima je pomoć najpotrebnija.

I dok institucije ćute, narod je progovorio.

Uplakana Zinajda je skromno molila samo za osnovno, malo hrane, vreću brašna, poneku igračku za decu i krov koji više ne prokišnjava.

Njene reči, izgovorene iz srca, dotakle su srca dobrih ljudi širom zemlje. Pomoć je počela pristizati gotovo odmah tiho, iskreno i s puno ljubavi.

Dobri ljudi su je čuli. I nisu ostali nemi.

Kurir.rs/Hayat.tv