Slušaj vest

Komunistički projekat bezbožništva nije bio samo politički, već duboko duhovni. Bio je usmeren na prekid veze naroda sa sopstvenim korenom: na odvajanje od vere, potiskivanje porodičnih praznika, relativizaciju tradicije i sistematsko rasrbljavanje kroz nametanje „novih identiteta“.

Porodica je gurnuta u stranu, dok su kolektiv i partijska ideologija postavljeni iznad svega.

Ali taj projekat nije uspeo.

Danas mladi u Crnoj Gori ponovo otkrivaju ono što je decenijama bilo skrajnuto ili ismejavano. Otkrivaju da je porodica temelj svakog zdravog društva, da se identitet ne gradi dekretima, već pamćenjem, i da tradicija nije teret, već oslonac.

Materice – praznik koji okuplja porodicu

Danas su Materice, jedan od tri velika porodična praznika uoči Božića, zajedno sa Detinjcimai Ocima. To nisu formalni datumi u kalendaru, već dani koji se istinski žive u domu.

U srpskoj tradiciji, Detinjci donose radost najmlađima – kroz igru, vezivanje i simbolični „otkup“, deca uče da je porodica prostor ljubavi, smeha i zajedništva.

Materice su posvećene majci kao srcu doma, dok Oci podsećaju na ulogu oca kao zaštitnika, oslonca i nosioca odgovornosti.

Za ove dane okuplja se cela porodica, razgovara se, šali, prašta i miri. Ovi praznici i običaji jačaju slogu u porodici i međusobno poštovanje. Zato nije slučajno što je u srpskom narodu oduvek važilo pravilo da je porodica temelj društva, države i Crkve.

Nasuprot tome, komunistička ideologija je nametala praznike lišene porodične suštine, dok su Materice, Oci i Detinjci sistematski potiskivani i proglašavani „zaostalim običajima“.

Zato današnje buđenje omladine nije slučajno. Mladi ponovo postavljaju jednostavno, ali suštinsko pitanje: zašto bismo čuvali praznike koji su nas udaljavali jedne od drugih, a zaboravljali one koji su nas vekovima okupljali za istim stolom?

Novi talas tihe obnove

Novi talas nije u rušenju, već u vraćanju. Nije u ideološkoj galami, već u tihoj obnovi porodičnog života. To je generacija koja razume da bez jake porodice nema jakog naroda i da se identitet ne nasleđuje deklaracijama, već živim običajem.

Povratak Matericama nije nostalgija, već obnova.

Veličanje porodice nije korak unazad, to je otpor zaboravu.

Očuvanje srpskog identiteta u Crnoj Gori nije provokacija – to je pravo i odgovornost.

I zato, dok neki i dalje brane ideološke ostatke prošlog veka, mladi danas, mirno i sigurno, vraćaju u život najstariju i najjaču priču koju imamo.

Novu – jer je žive oni.

Staru – jer nikada nije prestala da bude istinita.

(Kurir.rs/pogled.me)