Tako su se nedavno okomili na Davora Rostuhara nakon što je osvojio Južni pol, tvrdeći kako je sve lažirao i za to uzeo novac.
“Koliko vidimo mnogi se dive njegovoj hrabrosti, fizičkoj pripremljenosti, njegovim tekstovima, ali za nas je on običan prevarant niskog intelektualnog kapaciteta, jer je uveren da hoda po dnu leteće rotirajuće kugle okrenut glavom naopako”.
Dovodi se u pitanje nauka, ali ne i Biblija
Najpoznatili hrvatski ravnozemljaš, Elvis Duspara nije komentarisao Rostuharov podvig nego se u svojoj knjizi osvrnuo upšteno na osvajače Južnog pola.
“Ako i imate nekog mučenika koji je odlučio da ode na Antarktik, onda njega odvedu na uski pojas u kontrolisanim uslovima gde onda on kao medved prespava zimski san i vrati se sav sretan jer je bio na Antarktiku. Svima pokazuje snimke leda i priča kako je tamo jako hladno. Vama je to dovoljno, njemu je dovoljno, svima je dovoljno… e, nije dovoljno. Postoje ljudi kao što sam ja kojima takve gluposti nisu dovoljne. Mene zanima istina i samo istina. A Istina kaže da je Bog postavio “moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala” kako nam lepo kažu Mudre izreke 8,29.” piše u "Krug zemaljski".
On se, kao i mnogi ravnozemljši, pita kako je moguće da danas ne postoji ‘nijedna slika Antarktika, celog kontinenta’. Kaže kako ga ne zanimaju kompoziti već ‘kako to da niko nije otišao dovoljno visoko i snimio celi kontinent?
Inače, kompozitne fotografije se koriste ne bi li se postigli veći detalji fotografisanog predmeta ili, u ovom slučaju, planeta, ali Duspara tako nešto zanemaruje i nudi 20.000 kuna iz svog džepa osobi koja će mu pokazati fotografiju Antarktika.
Ideja da Južni pol ne postoji, odnosno da je Antarktik ogromna prepreka koja okružuje zemljin disk jedna je od retkih stvari oko kojih su ravnozemljaši saglasni. Vide mnogo problema s modelom zemaljske kugle, od “lažiranih snimaka”, do zakrivljenosti zemlje koja se ne vidi, ali u mnogo veće probleme padaju kada samo pokušaju da objasne prirodne pojave.
Neki ravnozemljaši tvrde (a takvi su i najbrojniji u Hrvatskoj) kako je Zemlja čvrst, statičan disk ukopan u mestu, jer je tako opisano u Bibliji. Među svetskim teoretičarima ravne zemlje, ipak, preovladava mišljenje kako Zemljin disk lebdi u svemiru.
Recimo, reagujući na Muskovu provokaciju, svetsko društvo ravnozemljaša bez problema ističe kako je Mars okrugao.
Za smenu dana i noći kao i Meseca, ravnozemljaši imaju relativno jednostavno objašnjenje – oba tela su mnogo bliža i kruže nad diskom osvetljavajući jedan njegov mali deo. Slično je i s planetama. Kod objašnjavanja zvezda se pak razlikuju. Neki tvrde kako su u pitanju tačkice zalepljene na svod, odnosno kupolu oko Zemlje, drugi kako su zvezde zapravo male pukotine u toj kupoli, dok treći nemaju problema s idejom zvezda u svemiru.
Opet, ravnozemljaši ovu pojavu tumače raznovrsno. Brojni negiraju gravitaciju i tvrde kako su Njutn i Ajnšatjn bili masoni, kao i da je gravitacija nedokazana teorija koja se protivi zdravom razumu.
Pritom se pitaju kako je moguće da je gravitacija toliko moćna da drži baš sve na Zemlji, a s druge strane joj mogu odoleti slabašne ptice ili leteći miševi. Njihovo objašnjenje tvrdi da, ako su stvari ređe od vazduha, onda lebde, ako su teže onda padaju. Objašnjenje ima smisla ako se zanemari da ne odgovora na temeljno pitanje "šta stvari uopše privlači prema tlu. Drugi pak jednostavno prihvataju gravitaciju kao silu ravnomerno raspoređenu duž diska, samo znatno slabiju, odnosno preslabu da bi pretvorila Zemlju u kuglu. Treći tvrde kako se zemaljski disk ubrzava kroz prostor.
Kurir.rs / Net.hr
Foto: Profimedia
NE PROPUSTITE
