Slušaj vest

Danijel Džekson je samoproglašeni predsednik Slobodne Republike Verdis, fiktivnog entiteta smeštenog na komadu zemlje uz Dunav, veličine otprilike 75 fudbalskih terena.

Vizija iz britanskog egzila

Džekson, koji trenutno živi u Velikoj Britaniji, proglasio je Verdis pre tri godine. Njegova ideja bila je stvaranje neutralne zone koja bi služila kao utočište za nevladine organizacije i međunarodne posrednike.

Inspiraciju je, ironično, pronašao u Vukovaru, pa je zastava Verdisa plavo-belo-plavo, dok grb krasi bela roda (simbol mira) i hrast (simbol snage), piše austrijski portal "Hojte".

Ipak, „državnička karijera“ mladog Australijanca naišla je na zid čim je pokušao da kroči na „sopstvenu“ teritoriju. Hrvatskapolicija je brzo reagovala, a Džeksonu je izrečena trajna zabrana ulaska u zemlju.

"Ničija zemlja" koja to zapravo nije

Ekipa oko Džeksona verovala je da je pronašla terra nullius, "ničiju zemlju", na potezu dunavske granice gde se Beograd i Zagreb i dalje spore oko tačne linije razgraničenja.

Međutim, hrvatsko Ministarstvo unutrašnjih poslova jasno je stavilo do znanja: Verdis ne postoji. Sporna teritorija, prema međunarodnom pravu, pripada Hrvatskoj i deo je nerešenog graničnog spora, što znači da nije slobodan za "okupaciju" od strane internet avanturista.

Stopama Vita Jedličke i Liberlenda

Džekson ne krije da mu je glavni uzor Vít Jedlička, češki aktivista koji je 2015. godine na sličan način proglasio Liberlendna dunavskoj adi Gornja Siga.

Kao i Jedlička, Džekson pokušava da iskoristi pravni vakuum graničnog spora, nadajući se medijskoj pažnji. Ali dok je Jedlička barem postao regionalna „anegdota“ koja godinama pokušava da uđe na Sigu, Džekson za sada „vodi državu“ isključivo preko laptopa.

Državljanstvo uz test i potvrdu o nekažnjavanju

Iako vlada iz egzila, Džekson tvrdi da njegova „država“ raste. Do sada je dodelio oko 400 državljanstava. Procedura nije jednostavna: kandidati moraju da dostave potvrdu o nekažnjavanju, polože test sposobnosti i dokažu znanje engleskog, hrvatskog ili srpskog jezika.

Planovi za budućnost su, blago rečeno, ambiciozni: otvaranje predstavništva u EU, digitalno sedište za kompanije (kao poreska oaza), kao i donošenje ustava i održavanje prvih izbora.

Čini se da će mladi „predsednik“ još dugo „stolovati“ iz svoje sobe u Velikoj Britaniji, baš kao i njegov uzor Jedlička.

(Kurir.rs/Jutarnji.hr/Heute/Preneo: V.M.)