"PESMA ZORA I DANAS JE RUDNIK ZLATA" Neda Ukraden iskreno o brojnim estradnim temama: Otkrila i tajnu vitke linije
- Neda Ukraden kaže da dobar izgled duguje radu, kretanju i ishrani, uz vežbe Tabata koje radi i na putu. Ističe da izbegava veštačke načine mršavljenja i da joj je važna mera u svemu.
- O pesmi 'Zora je' i saradnji sa Marinom Tucaković govori kao o velikom uspehu, uz poruku da je ta numera i danas 'rudnik zlata'.
Neda Ukraden održala je sjajan nastup u Beogradu, a pre nego što je stala pred publiku ona je razgovarala sa okupljenim novinarima.
Najpre je otkrila tajnu svog dobrog izgleda i da li je na dijeti ili ne.
- Da vam kažem, ako je to tako, a jeste, čini mi se čim sam ušla u one manje konfekcijske brojeve. Radila sam dosta, ovo mi je leto bilo baš radno, ali to radno znači četiri države za vikend. Bilo je posla. Bilo je naravno i odmora. Sve u svemu, baš onako kako volim.
Da li vas i dalje drži taj entuzijazam i ta energija da kažemo da vam nije teško da sednete u kola ako treba, pa malo do Slovenije, malo do Hrvatske...
- Evo u sredu sam pevala u Lendavi. Lendava je na vrhu Slovenije. Bilo je fantastično. To je bilo otvaranje jednog fantastičnog novog pogona leka, farmaceutska industrija, hteli su da ja budem na otvaranju. Meni je to velika čast, zadovoljstvo i baš je bilo lepo.
Iz čega crpite energiju za sve te koncerte? Bukvalno vi ne stajete.
- To je taj neki uzajamni odnos, prijem kod publike, zadovoljstvo organizatora, moja satisfakcija da posle toliko godina značiš nekome, nove pesme koje snimam. Pravo je zadovoljstvo videti posle nepunih mesec dana od objavljivanja da pevaju na koncertima „Vino u venama". Baš na tri, četiri koncerta sam pevala „Vino u venama", pa „Počasti me živote". Ja kad krenem pevati, to znate i sami da je to od „Vrati se s kišom" iz osamdeset druge do „Srce u srcu" iz sedamdeset pete pa do ovih najnovijih. To je privilegija i satisfakcija i zdravlje me služi, ja zaista uživam u svemu tome.
Šta mislite o kolegama koji koriste razne suplemente da bi, recimo, doterali svoju liniju?
- Da vam kažem, ja nisam ni endokrinolog, ni specijalista, ali ja se lično jako bojim takvih stvari i načina, jer to je potpuno veštački način mršavljenja. Po meni je to igranje sa zdravljem, sa životom na neki način. Mislim da reducirati šećere, reducirati brašna, reducirati prevelike količine bilo čega je jedino pametno.
Što bi naši stari rekli: „Probuši kašiku, pa će biti."
- Tako je, da, ali mislim i na izbor namirnica.
Postoji li neka namirnica koju vi volite i od koje nikada ne biste odustali?
- Namirnica? To je raštan. To je i riba. Znači ribu u bilo kom obliku i prženu i na gradele i lešo. Kod nas je to vrlo zastupljena namirnica, a raštan, ne znam dal' znate, odnosno raštika, to je vrsta kupusa, ne onog prizemnog, glavičara koji raste po zemlji, nego biljka koja ima stabljiku sličnu duvanu. Izuzetno je zdrava. Nama je to kutno jelo, to je ono Hercegovci, Dalmatinci, Crnogorci, odnosno taj mediteranski pojas to jako voli i ja volim da kuvam i svi moji vole to i deca.
Da li je zdrava ishrana recept za vaš sjajan izgled?
- Ja vodim računa o sebi u smislu, radim vežbe, jer ja recimo vozim po sedam, osam, devet sati na štikli od petnaest centimetara. Dobro, ove su malo manje, imaju deset, dvanaest, i pevaš do tri ujutru. To je i prva i druga i treća smena. Treba kičmu istegnuti, delove tela koji su od sedenja ukočeni i tako dalje. Obraćam jako pažnju na to. Znači istezanje, to da, da se ne ukočiš.
Šta je onda najbolji vid treninga za vas? Pilates, joga?
- Ja imam svoje vežbe koje se zovu Tabata workout. Zašto? Zato što su to vežbe koje ne traže dodatne, kako ja to zovem, štake, odnosno dodatne, te pomoćne instrumente, znaš, tegove, nego vlastita težina tela. I jako su dobre. Ja ih najtoplije preporučujem zato što možeš da ih radiš bilo gde. Ja kad putujem negde prostrem peškir na pod i radim.
Nedo, ništa bez dobrog zgodnog trenera.
- U mom slučaju, ne. Nemam personalnog trenera iz više razloga. Zato što sam stalno na putu i ne možeš ti imati u svakom mestu termin i čoveka ili ženu koja će te sad... Ovo mi je zaista odlično rešenje. Ja dodam malo još svojih tri, četiri komada, jer nije isto kad imaš osamnaest godina i to radiš ili 60 plus.
Kad ste spomenuli godine, moram i ovo da vas pitam. Kako objašnjavate onda situaciju sa vama koja stiže svuda i recimo Milanče Radoslavljević koji u osamdeset drugoj godini puni arene, radi punom parom. Što se kaže negde ste oborili mišljenje Marije Šerifović da ljudi u nekim ozbiljnijim godinama koji su dugo na estradi treba da se povuku i da se sklone sa scene.
- Pa ja ne bi pevala da me ljudi ne zovu. Ja zaista nikad nisam nazvala nekog i rekla: „Ej, izvini, jel mogu ja da pevam kod tebe?" Uvek je to poziv ka meni, da li imam slobodan termin, da li se možemo dogovoriti oko uslova, da li je bend slobodan i tako dalje. Dakle, nikada nisam pevala na svoju ruku: „Dobar dan, evo mene, želim da pevam", nego isključivo na zahtev organizatora koji opet imaju svoje razloge zašto me zovu. Nije niko baš u dobrotvornim ustanovama, nego te zovu da bi oni nešto zaradili, bilo da je reč o ugostiteljima ili nekim koncertnim dvoranama. Ali u svakom slučaju, tu se negde pronalaze zajednički interesi. Dok je tako, dok me zdravlje služi, dok me publika voli... Zaista godine tu nemaju nikakve veze. Da vam kažem, neko je u tridesetoj umoran od života.
Nedo, ne mogu da vas ne pitam nešto o čemu se piše već godinama, a to je da je Marina Tucaković zahvaljujući jednom stihu u pesmi "Zora je" zaradila igromnu svotu novca. Kada vam sada to neko spomene, kakav osecaj vam to budi na Marinu, s obzirom da smo, evo, nedavno obeležili godišnjicu njene smrti?
- Bilo kakvo spočitavanje, bilo koliko naplaćenih stihova je apsolutno nebitno. Marina je odlična pesnikinja, žena koja je napisala i meni i milion drugih kolega i koleginica i bendova jako dobre pesme. Mnogi su napravili karijeru zahvaljujući njenim stihovima. Pomogla mi je u "Zori" toliko koliko jeste, taj stih i ta pesma se svima nama posrećila i još uvek je to jedan neverovatno rudnik, da kažem, zlata. Ona je žena koja je napisala meni mnogo dobrih pesama. Pored drugih autora, naravno, jer sam ja sarađivala i sa mnogim drugim pesnicima i Arsen Dedić i Duško Trifunović, Kemal Monteno i mnogi drugi. Svaka druga priča je nebitna i potpuno pada u senku naših velikih uspeha.
Da li ćete vi dati dijagnozu Aci Lukasu sada s obzirom na to da je on rekao da ste vi medicinski fenomen, kaže kad je u Beogradu Beograđanka je, kad je u Sarajevu Sarajka je, a kad je u Hrvatskoj Hrvatica.
- Da li vi mislite da mene Aca zvani splav može potkačiti? Da li vi uopšte mislite da je to moguće? Ja mislim da to je apsolutno nemoguće. Sve što kaže ja mu opraštam. Smatram emocionalnom nezrelošću. Šalim se. Nek misli šta ko hoće.
Završila se letnja sezona za pevače i krenula je priča se o novogodišnjoj noći, honorarima, opet, neke stotine hiljada evra da neki uzimaju za tu noć. Kakav je slučaj kod vas i kako vi gledate na te ljude da se tako barataju sa ciframa?
- Dok je bilo dočeka Novih godina, bilo je i ovih priča. Ja svake godine slušam ta pitanja. Verujem da pevači koji mogu da dobiju takve cifre, ako je to istina, onda je to zato što je taj neko jako ubeđen da će ta osoba upravo napraviti veliki, odnosno ogroman finansijski posao i dobit, tako da mislim da niko ne zove nekog na lepe oči, nego da mu napravi doček, ugođaj, potrošnju, popunjenost kapaciteta, otkud znam. Ja se uvek nekako protežem koliko mislim da je realno i uvek sam radila i radim. I ovu Novu godinu sam već dogovorila, tako da, eto, šta da vam kažem. Verovatno tu ima malo naduvanih cifara. Čisto sumnjam da to baš neko tako daje olako milione.