DEA PRE GODINU GLEDALA JE SMRTI U OČI! U intervjuu za Kurir seća se tog STRAŠNOG doživljaja koji joj je PROMENIO ŽIVOT!
Foto: Nemanja Nikolić

PREŽIVELA AGONIJU

DEA PRE GODINU GLEDALA JE SMRTI U OČI! U intervjuu za Kurir seća se tog STRAŠNOG doživljaja koji joj je PROMENIO ŽIVOT!

Stars -

Dea Đurđević pre tačno godinu dana, na raskrsnici ulica Ljutice Bogdana i Heroja Milana Tepića, imala je užasnu saobraćajnu nesreću u kojoj je ozbiljno povređena.

Dea je krenula na posao i doživela lakši udes, a potom, dok je stajala na trotoaru ispred bolnice i razgovarala sa ženom s kojom se sudarila, na nju je naleteo autobus i otkinuo joj ruku.

foto: Printscren Premijera

Vest o nesreći potresla je tog, ali i narednih dana, sve medije u regionu, a i šire, pa je tako o udarnom događaju u Srbiji pisao i britanski "Mirror". Niz operacija usledio je posle tog nesrećnog 7. februara, ali se Dea držala stoički i svi su govorili o njenoj hrabrosti.

Nakon udesa su odmah na lice mesta izašle brojne ekipe Hitne pomoći, a lekarski tim Srđan Šarenac, Dušan Vranješević i doktor Goran Milosavljević brzinom, spretnošću i stručnošću pomogli su da koleginici ukažu prvu pomoć.

1 / 11 Foto: Printscreen/ Isntagram, Ilustracija

"Devojka je sedela naslonjena na točak automobila. Bila je svesna i žalila se na bolove. Smirili smo je i počeli da radimo. Videlo se kako krv natapa džemper. Odmah smo ga isekli i tada smo postali svesni ozbiljnosti situacije. Ruka joj je bila bukvalno amputirana. Počeli smo odmah da podvezujemo ruku da ne iskrvari. Sve se odvijalo veoma brzo. Dok smo joj pružali prvu pomoć, devojka mi se obratila i rekla: "Crni, jako me bole noga i kičma". Podigao sam pogled i tek tada shvatio da je to Dea, moja prijateljica, verenica mog druga", ispričao je Šarenac. Ekipa iz Hitne pomoći nije dozvolila da je savladaju emocije, već je profesionalno radila svoj posao.

Dvadeset operacija i brojni ožiljci po telu

Dea je u udesu zadobila višestruke povrede, između ostalih i kontuziju srca i pluća, dvostruki prelom karlice i trtične kosti. Na sreću, sve je krenulo nabolje! Usledio je niz operacija, brojne intervencije, a onda i fizikalna terapija, a u svemu tome Dea je uspela da ostane jaka i istraje do kraja.

foto: Printscreen

Kako gledaš na period iza sebe, na prethodnih godinu dana?

- Kao perod velike borbe. Ring u kome sam se borila u više rundi i izašla sa puno povreda, ali kao pobednik! Godina je bila duga i teška.

Koliko vremena ti je trebalo da postaneš svesna da ti se to dogodilo?

- Sve vreme sam bila svesna sa čim se nosim i da svakog momenta mogu da umrem, ali sam bila sigurna da neću umreti. Mada, tek posle izlaska iz bolnice, kada sam sumirala sve što se dogodilo jesam sebi upravo to rekla: "Čoveče, šta sam ja preživela". Tada sam postala svesna one rečenice načelnika VMA potpukovnika Miroslava Vukosavljevića, on je rekao: "Ovo preživljava jedan u 1.000.000" i zaista sam shvatila koliko je teška borba bila, kolike sam bolove i strahove trpela verujući u bolje sutra.

Kako napreduju oporavak? Da li ti je lakše sada nego na pocetku, ili je podjednako naporno?

- Mnogo je teže bilo u bolnici, tada sam se bukvalno svakodnevno borila za živo, pogotovo u prvim mesecima. Povrede koje sam imala su okarakterisane kao ratne povrede i bilo je nekoliko životno ugrožavajućih. Negde su svi spominjali otkinutu ruku kao zaista ogromnu povredu, ali pored nje je sam imala i kontuziju srca, kontuziju i nagnječenje pluća, polomljenju karlicu na dva mesta, povredu kičme i paralizu nogu, a pored toga brojne hematome i nagnječenja. Na nogama sam izašla iz bolnice, ali oporavik još traje. Idem na terapije u "Fizio" tim na kojima pokušavam da povratim funkciju ruke i da naučim da normalno hodam, sedim i obavljam osnovne životne potrebe. Borba još uvek traje.

foto: Printskrin/Instagram

- Kada imaš cilj da preživiš stvori se nadljudska snaga. Ja sam se trudila i da se šalim, smejem i razgovaram sa ljudima o svemu što mi se dogodilo. Mnogo su mi pomogli doktori, sestre i tehničari koji su bili sve vreme dobro raspoloženi i prisutninsvakog momenta kad se mi bili potrebni. Kao i moji najbliži koji su o svemu govorili sa mnom osim o nesreći u tom momentu.

Da li imaš neke strahove nakon tog događaja?

- Polako ih se rešavam. Za strahove i snove mi je bila potrebna stručna pomoć. Potražila sam je od Zvezdane Stojanović koja je psihijatar na VMA i zaista mi je pomogla. S obzirom na to da imam posttraumatski sindrom, ponekada imam i snove i fleševe, ali to je mnogo manje nego ranije. Kažu da će se oni pojavljivati čitavog života, kao i mirisi koje osećam, ali zato idem na terapije kod moje Zvezdane da se izborim i sa tim na najbolji mogući način.

foto: Printscreen, Magazin In

Kurir.rs/K.Đ/J.S, Foto: Nemanja Nikolić

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track