SUZANA JOVANOVIĆ PRVI PUT O BUDUĆNOSTI SVOJE DECE NAKON SAŠINE SMRTI: Aleksandra i Danijel bi bili savršen tandem: Treba da je poguramo u javni svet
Suzana Jovanović nakon smrti Saše Popović prvi put stala je pred medije uoči finalne večeri Zvezde Granda. Tada je po prvi put govorila kako provodi dane nakon odlaska supruga, a onda je progovorila i o budućnosti svoje dece.
– Čekale smo da uzmemo haljinu da bi ona prema haljini napravila potpuno iste minđuše. Ona to voli da radi, zaista uživa u tome da nešto pravi, sređuje i kreira. Šteta je što se više ne pojavljuje u javnosti, sve to radi skromno, ali možda jednog dana kada ona oseti potrebu-otkrila je pevačica za Grand.
Aleksandra Popović nije fan estrade i javnog sveta već je vrlo kreativna i sposobna za šminkanje, šivenje i pravljenje aksesoara
– Aleksandra je svašta nešto završila i za nokte i šnajderski kurs i školu šminkanja. Sve savršeno dobro radi, ali malo je stidljiva i treba da je poguramo u ovaj naš javni svet da bi se više eksponirala-tvrdi ona.
Pored Aleksandre, Suzana je ponosna i na starijeg sina Danijela koji je godinama zaposlen u Grand produkciji.
– Danijel je završio visoku školu u Ljubljani i muzički je potkovan završio je i osnovnu i srednju muzičku školu. On je pre svega divan čovek i dete, divno smo ga odgajili i vaspitali i veliki je stručnjak u svom poslu. Ima puno znanja u sebi, drago mi je da je ostao tu negde u svetu muzike, taj studijski deo, rad koji on voli. On svira gitaru i klavir, to voli, možda će u budućnosti da se baci više na pravljenje nekih pesmama, ali produkciju drži u malom prstu-tvrdi pevačica, a onda je otkrila da bi volela da joj deca uđu u javni svet
– Danijel je krenuo da pravi neke melodije, treba mu neko ko pravi dobre tekstove, pa da budu zajedno i da to bude dobitna kombinacija. Aleksandra može da sredi mamu od glave do pete, a Danijel pesmu– zaključila je za Grand.
Suzana Jovanović o danima otkako nas je napustio Saša Popović - Spavam s njegovim džemperom
Suzana se pred pripadnicima sedme sile slomila, pa se i rasplakala.
- Trudim se da budem dobro, ali zaista. Ovo sad je za mene sve jako emotivno i stresno. Trudim se da budem na visini zadatka. Znam da je Sale moj sad pored mene, on bi rekao: "Sule, molim te, samo se osmehuj, jer najviše volim tvoj osmeh" - rekla nam je na početku razgovora pevačica.
Kakav je osećaj sada kada ste posle dužeg vremena ponovo došli u ovaj studio gde je Saša provodio toliko vremena?
- Oseća se i dalje Saletovo prisustvo ovde, njegov duh i njegova energija. Osećaće se dok god budu postojale "Zvezde Granda", za koje se on davao ne 100 posto, nego 1.000 posto. Izgarao je za svoj posao i voleo ga je, za ljude sa kojima je radio i za ovu decu koju je stvarao 20 godina. Mnogo toga je i meni usadio i mnogo toga sam naučila uz njega i doživela sa njim. Živeće Sale!
Blistate u ovoj haljini. Šta bi vam sad Saša rekao kad bi vas video u ovom izdanju?
- Da me vidi rekao bi, kao što je uvek govorio kad me vidi sređenu za neko snimanje: "Bože, pa ja nisam znao kako sam lepu ženu oženio". Nedostajaće mi to i već mi nedostaje.
Mnogi koji su Sašu tapšali po ramenima za života, sada o njemu u javnosti pričaju sve najgore. Kako vi gledate na to?
- Ovih dana je puno tračeva, ali se ne bavim njima, ko je, šta i zašto rekao. Mrtva usta ne govore. Ne kaže se bez potrebe da o pokojniku treba pričati samo najlepše. Ne samo o Saletu, nego o svakome. Žao mi je onih koji se time bave. Duša me boli zbog takvih stvari i jako mi je teško, ali nadam se da će ti ljudi pronaći radost u sebi i u životu. Nadam se da će biti srećni. Ja im to želim od srca. Nikoga ne osuđujem što sad priča svašta o njemu. Kako se kaže: "Ne sudi da ti se ne bi sudilo". Ja samo želim da odbolujem ovo što nikada neću odbolovati. Ostala je praznina i sad šta ko kaže i šta ko misli, nebitno je jer njega nema. Sve je otišlo sa njim.
Kako je vaša ćerka? Kako ona podnosi gubitak oca?
- Aleksandra je isuviše bila vezana za svog tatu. Mnogo joj nedostaje. Njegovi očinski saveti i zagrljaji. Ona je mlado biće koje se i dalje traži u ovom svetu. Kad pročita loše stvari o njemu, zajedno se isplačemo. A ima dana i kad kažemo da smo ponosne što je ostavio mnogo toga zbog čega možemo da se radujemo i na šta možemo da budemo ponosne u ovom ludom svetu.
Da li ćete preuzeti neki od Sašinih poslova u narednom periodu?
- To su me ljudi već pitali. Samo mi fali da sednem u onu stolicu i vodim "Zvezde Granda". Mnogi ljudi bi to voleli, ali nisam zaista razmišljala o tim stvarima. Ne vidim sebe tu jer sam previše majčinski nastrojena da bih davala komentare o drugima. Ja ću ostati osoba iz senke.
Razmišljate li o povratku na muzičku scenu posle svega?
- Nisam razmišljala da se vratim muzici. Možda Bog ima planove za mene, ali ja sam uvek bila skromna, čak i pored takvog čoveka. Mogla sam možda da iskoristim više, ali drago mi je da se moje pesme pevaju i dalje i da su veliki hitovi posle 30 godina.
Kako provodite vreme sada kada Saše više nema?
- Sve radim isto kao što sam radila sa Saletom. Mi smo imali neke naše zajedničke rituale. On je sa mnom gledao turske serije, a ja sa njim fudbal i Novaka Đokovića. To se nije promenilo. U kući se i dalje oseća njegovo prisustvo. Ja sam bukvalno sve u kući ostavila kako je on ostavio. Nisam dirala čak ni onaj poluotvoreni kofer iz Pariza, koji je ostao tu poslednjeg dana kada smo došli. Ostao je neraspakovan. Dugo ga neću pomeriti. Ostao je džemper koji je nosio i sa njim spavam u krevetu. Volim da osetim njegov miris.
Kako je izgledao vaš poslednji susret?
- Poslednji susret je bio pored njegovog bolničkog kreveta. Ja sam uz njega bila sve vreme, bukvalno do njegovog poslednjeg daha. Sale će mi sad zameriti što sad plačem dok pričam ovo. Težak je osećaj videti čoveka koji zna da odlazi i koji je svestan da ide na drugi svet. Ja plačem, a on u svom tom bolu i saznanju da ide, meni govori: "Sule moj, nemoj da plačeš. Budi jaka, hrabra i dostojanstvena kakva si uvek bila u životu". Poslušala sam ga i takva sam bila kad su mu dali sve preparate za spavanje, protiv bolova i morfijum. Teško je to bilo videti i doživeti, ali je nama bilo teško i tih skoro godinu od kad smo saznali da je bolestan. Ja nikada nisam mogla to da prihvatim do zadnjeg dana. Imala sam nadu i veru da će se on izlečiti. Tešio me je.
Da li ga sanjate?
- Da. Jako često ga sanjam i uvek je srećan i nasmejan. To mi pruža mir i spokoj jer više ne pati u onim bolovima i mukama koje je imao. Sanjam ga kako mlatara rukama u "Zvezdama Granda" i izdaje naređenja ko će šta da radi.
Kurir.rs