DAME VELIKE JUGE UZ ČIJE PESME I DANAS PLAČEMO: Grob joj bez imena, bila CIA agent, zabranjena jer je Srpkinja, a njene reči pred smrt kidaju dušu
Dive stare Jugoslavije koje su punile sale, osvajale publiku, i kad nije bilo društvenih mreža, raznih platformi ni portala, punile su hale širom SFRJ i bile prave zvezde. Njihovi glasovi prenosili su emocije, uz njihove pesme se pilo, plakalo, a jedina njihova veza sa publikom bile su ploče, radijski prenosi i prestižni muzički festivali koji su se oslanjali samo na kvalitet.
Omladina možda danas nije čula za njih, ali su sigurno bar jednom uživali u pesmama i glasu Nade Mamule, Lole Novaković, Radmile Karaklajić.
Nada Mamula umrla zaboravljena
Davne 1927. godine, 9. januara u Beogradu je rođena Nada Vukićević, koju će cela Jugoslavija nekoliko decenija kasnije znati kao Nadu Mamulu, pevačicu raskošnog vokala i najpopularniju izvođačicu sevdalinki na našim prostorima, koja je otpevala najtužniju zabranjenu pesmu.
Još kao mala devojčica, Nada je pokazivala je talenat i ljubav prema muzici. Na Radiju Beograd pevala je pesme drugih pevača, ali kako su se njeni roditelji protivili ideji da im ćerka bude pevačica, Nada je odustala nakon samo dve snimljene emisije.
Sa dolaskom rata devedesetih, došao je kraj velike karijere Nade Mamule. U Bosni je njena karijera odmah završena jer je bila a Srpkinja, a ni u Srbiji više nijedan radio ni televizijski kanal nije puštao njene pesme. Nada je to veoma teško podnela, naročito kada su se u retkim trenucima njene pesme ponovo čule, ali u interpretaciji drugih izvođača. Pričalo se da je Nada tada bacila sve novine i fotografije vezane za blistave trenutke njene karijere, a koje je do tada brižljivo čuvala.
Nakon Nadine smrti, njeni prijatelji su otkrili kako im je pred smrt govorila jednu rečenicu:
- Presrećna sam onim što sam postigla i više od toga ne tražim ništa, za moje ime se zna, za moju pesmu se zna, neka me pamte samo po pesmama mojim". Tako je i bilo - Nada najviše ostala upamćena po izvođenju pesme "Pluća su mi bolna", koju je prvi otpevao Zaim Imamović, a koja je deset godina bila zabranjena.
Ova numera koju je napisao Dragiša Nedović kada je saznao da boluje od tuberkuloze, n avodno je imala snažan uticaj na ljude, pogotovo obolele od tuberkuloze koja tada nije bila retka. Verovalo se da su brojni ljudi pokušali samoubistvo nakon slušanja ove pesme. Navodno su Josip Broz Tito i Centralni komitet Komunističke partije procenili da pesma suviše negativno deluje na obolele od tuberkuloze, a zabrana je skunuta tek kad je, po priči, lično Jovanka Broz zatražila da joj se otpeva na jednom slavlju.
Lola Novaković prva dama zabavne muzike
Čuvena Lola Novaković bila je jedna od najpopularnijih domaćih pevačica i kako su je nazivali, prva dama jugoslovenske i srpske muzike. Rođena je u Beogradu, 25. aprila 1935. godine, a karijeru je počela sa 22 godine kada je kao stalni vokalni solista primljena u Radio Beograd. Tokom šezdesetih i sedamdesetih godina stekla je veliku popularnost, hitovi, turneje, nagrade i festivali su se nizali, a karte za njene koncerte nestajale su sa blagajni za svega nekoliko sati što se prepričava i dan danas.
Ona je 1962. godine predstavljala Jugoslaviju na Pesmi Evrovizije, i sa pesmom "Ne pali svetla u sumrak" osvojila 4. mesto.
Tri puta se udavala
Lola Novaković je početkom 1959. otišla na turneju po Bliskom istoku i u Bejrutu je ostala do leta 1960, a naše pesme "Kad ja pođoh na Bembašu" i "Alaj, curo, lepe kose imaš" postale su hit u ovom gradu. Po povratku u Beograd održala je prvi solistički koncert u Domu sindikata. Ulaznice su bile rasprodate za manje od dva sata. Bila je prvi pevač iz Jugoslavije koji je gostovao u Rusiji (1960), gde je stekla status najveće zvezde. Početkom šezdesetih njena karijera se razvijala vrtoglavom brzinom. Na Opatijskom festivalu 1961. osvojila je prvo mesto s pesmom "Jednom u gradu ko zna kom", a odmah zatim otišla je na višemesečnu turneju po Poljskoj i Mađarskoj, gde je 1962. izdala ploču s pesmama na španskom i engleskom. Na Zagrebačkom festivalu te 1962. izvodi pesmu "Ti nisi došao" i pritom plače, a publika je nagrađuje aplauzom koji traje deset minuta. Snima film s fudbalerom Dragoslavom Šekularcem, sledeće godine je na višemesečnoj turneji po Japanu, a 1965. "Kap veselja", pesma koju ona peva, proglašena je pesmom godine.
Posle raskida veze s Predragom Gojkovićem Cunetom, udala se 1962. za profesora fiskulture Boru Kragujevića, i s njim ostala godinu i po dana. Od 1965. do 1970. godine u braku je s Milom Jovanovićem i nosi njegovo prezime, a posle razvoda vraća devojačko i nastavlja da hara jugoslovenskom scenom. Neke njene interpretacije smatraju se neprevaziđenim do danas.
Posle udaje za pevača Dragana Antića 1972, Lola postaje meta trač rubrika ondašnje štampe. Nisu mogli da joj oproste brak sa 14 godina mlađim muškarcem. Bez milosti o njoj pišu svašta, proglašavaju je za agenta CIA, objavljuju da je u ruskom zatvoru, pa se ona, povređena, povlači iz javnog života i napušta domaću estradnu scenu. Po nekoliko meseci godišnje zajedno s mužem nastupala je u klubovima u inostranstvu, a onda se potpuno povukla u mir porodične kuće u Barajevu. Posle 2000. nastupala je u predstavama Pozorišta na Terazijama.
Radmilu glas je odveo do Sovjetskog Saveza
Radmila Karaklajić bila je muzička zvezda sedamdesetih godina, a o njoj je pričala cela Evropa, ali i svet. Rođena je 1939. godine u Beogradu. Na Vračaru je provela detinjstvo sa doajenim jugoslovenskog glumišta Batom Živojinovićem i Draganom Nikolićem.
Nastupala je na Beogradskom proljeću, Opatijskom i Splitskom festivalu na kojem je sa Vice Vukovim otpevala duetsku numeru „Bokeljske noći“, odnosi prvo mesto i dobija hit pesmu. Nije samo da je volela jugoslovenska publika nego je bila omiljena širom sveta, u mediteranskim zemljama, Americi, Australiji. Imala je dva braka, izgubila blizance nakon čega se povukla iz javnosti. A onda se podigla. Dobila je sina Ognjena sa kojim je shvatila vrednost života. Sa 15-godišnjim sinom je 90-ih otišla na Kipar, radila u bankarskoj kompaniji i nikada nije dobila nacionalnu penziju.
Beba Selimović dama sevdaha
Izeta Beba Selimović, jedna od najboljih interpretatorki sevdalinki u Bosni i Hercegovini. Pevačku karijeru započela je u Radio Sarajevu, ubrzo nakon toga, postala je poznata, da su je čak prozvali “Dama sevdaha” zbog njenog ozbiljnog ophođenja prema profesiji. Snimila je značajan broj arhivskih snimaka sevdalinki u Radio Sarajevu. Dobitnica je mnogih priznanja i povelja za muzički uspeh i pomoć u humanitarnim koncertima. Preminula je 10. marta 2020. godine u Sarajevu.
U jedinstvenom dokumentarnom serijalu "Veliki sevdah", koji je emitovan na Federalnoj televiziji, Beba je tada otvorila dušu i sa publikom podelila intimne detalje svog života. Otkrila je kako je postala "beba" - najmlađe dete u porodici Selimović, čiji su članovi s ljubavlju govorili: "Mama je rodila bebu". Taj nadimak je kasnije, sa drugačijim akcentom, postao njeno umetničko ime.
"U to vreme vi niste mogli da snimite nijedan muzički snimak bez muzičke kulture i kulturnog izražavanja".