Slušaj vest

Zabacivao je desnu nogu dok je hodao, i to je izgledalo više kao njegovo razmetanje nego urođeni efekat kraće noge ili deformacije kuka. Ljudi su ga gledali sa strane i sklanjali se, ne iz samilosti, već iz osećaja da je s njim uvek bilo previše buke, energije, straha i nečega što ne umeš da objasniš, ali ti ne prija.

Ona je, s druge strane, sve radila tiho. Hodala kao senka, disala kao da je vazduh ne sme čuti, i govorila samo kada je bila sigurna da se rečima ne može pogrešiti. Bio je to spoj nemogućeg. Njegova eksplozija i njena tišina — nespojivo, ali neodoljivo. I taman kad su počeli da liče na jedno, nešto se slomilo. Ne između njih, nego u svakom od njih.

Uzalud su pokušavali da lepe paramparčad, jer nisu ni znali kako su izgledali dok su bili celi.

Ljubavni roman 47(1).jpg
Foto: Promo

Kurir.rs