Ako ste ikada videli "izgreban" semafor, nije pokvaren: Te linije imaju važnu ulogu
Dok stojimo na raskrsnici, uglavnom gledamo samo jedno – kada će se crveno konačno ugasiti i pojaviti zeleno. Malo ko, međutim, obraća pažnju na samu površinu semafora. A upravo se na nekim starijim modelima može primetiti detalj koji lako može da zavara.
Po staklu se pružaju tanke, nepravilne linije koje izgledaju kao ogrebotine ili paučina. Na prvi pogled deluje kao da je semafor jednostavno ostario, ali te šare nisu nastale slučajno. Naprotiv, deo su pažljivo osmišljene konstrukcije koja je godinama imala važnu ulogu u tome da signal bude jasniji i bezbedniji za vozače.
„Paučina“ koja ima svoj posao
Ono što izgleda kao izgrebano staklo zapravo se nalazi na difuznom sočivu, smeštenom ispred izvora svetlosti.
Kod starijih semafora sijalica je stvarala svetlost iz jedne tačke, pa je bilo potrebno rasporediti je preko čitave površine signalnog svetla. Upravo tome su služile sitne linije na sočivu – rasipale su svetlost tako da ceo krug bude ravnomerno osvetljen.
Zahvaljujući tome, crveno, žuto ili zeleno svetlo moglo je jasno da se vidi iz različitih uglova, a ne samo kada se vozilo nalazi tačno ispred semafora.
Zbog izgleda koji podseća na mrežu, ovakva šara vremenom je dobila i nezvanični naziv „paučina“.
Važnije od izgleda bilo je da sunce ne prevari vozača
Difuzno sočivo, međutim, nije služilo samo za ravnomerno osvetljenje.
Njegov zadatak bio je i da ublaži refleksije spoljne svetlosti. Jako sunce, ali i ulična rasveta, mogu da se odbiju od površine semafora i stvore veoma nezgodnu optičku varku.
Vozaču tada može da izgleda kao da određeno svetlo gori, iako signal zapravo nije uključen. Ova pojava poznata je kao „fantomsko svetlo“.
– Time se eliminiše „fantomsko svetlo“, odnosno refleksije sunca ili ulične rasvete – objasnio je Majk Puge, stručnjak kompanije Signalbau, za „Zidojče cajtung“.
Drugim rečima, ono što je izgledalo kao nekoliko nevažnih ogrebotina zapravo je bilo deo sistema koji je pomagao da vozač u deliću sekunde pravilno protumači signal.
Zašto ih na novim semaforima gotovo nema
Ako ste ovakve linije viđali češće ranije nego danas, razlog je jednostavan – tehnologija se promenila.
„Paučinasta“ sočiva bila su karakteristična za semafore sa klasičnim i halogenim sijalicama. U takvim sistemima sijalica i reflektor stvarali su svetlosni snop, dok je spoljno sočivo bilo zaduženo da ga pravilno rasporedi.
Dolaskom LED tehnologije čitav sistem mogao je da bude napravljen drugačije.
LED semafori počeli su masovnije da se koriste početkom ovog veka, pa su stare konstrukcije postepeno povučene iz upotrebe. Ipak, ponegde ih još ima, pre svega tamo gde postojeći semafori i dalje rade dovoljno dobro da nema potrebe za njihovom hitnom zamenom.
Razlika se vidi i u potrošnji struje
LED tehnologija nije donela samo drugačiji izgled semafora već i znatno manju potrošnju energije.
Halogena signalna svetla mogla su da troše između 20 i 30 vati po svetlu, dok kod savremenih LED sistema potrošnja može da bude svega jedan ili dva vata. Promenio se i način na koji se dobija ravnomerno osvetljena površina.
Umesto upadljivih linija nalik ogrebotinama, danas se koriste brojni sitni optički elementi. Zbog njih svetlo izgleda ujednačeno, iako se iza površine ne mora nalaziti veliki broj LED dioda. U pojedinim modulima dovoljno ih je svega nekoliko.
Čak ni sočivo više ne mora da bude crveno ili zeleno
Kod najnovijih semafora postoji još jedna zanimljiva razlika.
Spoljno sočivo više ne mora obavezno da bude obojeno u boju signala. Može da bude i sivo, jer crvenu, žutu ili zelenu boju proizvode same LED diode. I ova promena ima veze sa bezbednošću.
Kada nema obojenog spoljnog sočiva, manja je verovatnoća da će sunčeva svetlost napraviti refleksiju koja liči na pravi signal. Time se dodatno smanjuje mogućnost pojave „fantomskog svetla“.
Savremeni sistemi koriste i Frenelova sočiva, koja pomažu da svetlosni snop bude pravilno usmeren prema vozačima i drugim učesnicima u saobraćaju.
Video: Nekada se kvar na semaforima rešavao u nekoliko minuta