I Ana Bekuta na Sterijinom pozorju: Hit pevačice završio u predstavi "Šine", a evo i veze drame Milene Marković i poznate numere
Narodno pozorište RS iz Banjaluke za nagrade na Sterijinom pozorju se bori s predstavom "Šine" po drami Milene Marković i u režiji Milana Neškovića. Drama napisana 2002. hronološki prati identitet jedne generacije od predratne omladinske delinkvencije, preko surovosti ratnih devedesetih, sve do poratnog epiloga koji publiku izmešta u prostor raja.
Reditelj Milan Nešković istakao je da se komad bavi neistorijskim događajima, to jest onima za koje još uvek postoje živi svedoci, što mu u Banjaluci daje specifičnu težinu. Posebnu vrednost procesu doneo je rad s mladim glumcima koji su rođeni nakon ratnih događaja. Njihov odnos prema temi lišen je ostrašćenosti karakteristične za starije generacije s tog podneblja, što je omogućilo novo čitanje komada. Kako bi se brutalnost Milene Marković spojila s njenom dramskom poetičnošću na intimnoj kamernoj sceni, reditelj je odlučio da se surovost ne inscenira direktno, već da se dočara i komentariše kroz muziku. Za njen izbor bio je zadužen glumac Boris Šavija, koji je zajedno s kolegama izvodi na sceni. Jedino je iz originalne drame zadržana pesma "Vuk i ovca" Ljubivoja Ršumovića, a pored šlagera čujemo i hit Ane Bekute "Ja nisam rođena da živim sama". Glumci pevaju i pesme Olivera Dragojevića, Mikija Jevremovića i Dragana Stojnića.
- Bekuta je jedina pesma koja je bila izbor reditelja. Kad smo pričali o muzici, shvatio sam da ona ne mora da bude brutalna. Tražio sam da pesme budu kontra i da nose naivnu notu. Želeo sam da govore o ljubavi i da nemaju veze s tim brutalnim temama. Neke su bili kao komentar na scene - objasnio je Šavija.
Završnica okruglog stola kritike bila je posvećena tumačenju kraja predstave i samog naslova. Reditelj Milan Nešković istakao je da "Šine" uvek vode ka nekoj destinaciji, ali da smo mi ti koji krojimo sudbinu i odlučujemo na kojoj ćemo stanici izaći iz voza koji juri u propast. Završna scena, u kojoj se otvara prazno pozorište (kao metafora za raj), ostavljena je otvorena za tumačenje. Publika je ovu odluku doživela snažno, a kritičarka Dragana Bošković istakla je da nas te šine na kraju dovode upravo u pozorište, jedino mesto gde se dešavaju čuda i gde istina može da progovori. Reditelj je zaključio da uloga pozorišta nije da daje egzaktne odgovore, već da postavlja pitanja s kojima publika odlazi kući. Ipak, od publike je dobio najnižu ocenu, samo četiri.
Bonus video: Ana Bekuta o Dončiću