"Hrana je istorija koja i dalje živi" Antoni Porovski o snimanjima koja su mu promenila odnos prema svetu i sopstvenim korenima
Kad se pomene Antoni Porovski, većina gledalaca prvo pomisli na harizmatičnog stručnjaka za hranu iz popularnog serijala "Queer Eye". Međutim, u novom putopisnom projektu "Najbolje svetske destinacije sa Antonijem Porovskim", čija će premijera biti u subotu, 13. juna, od 21 i 22 časa na kanalu National Geographic, on odlazi korak dalje.
Inspirisan čuvenom listom Best of the World magazina National Geographic, Antoni kreće u potragu za mestima koja ga inspirišu, iznenađuju i podsećaju da prava vrednost putovanja nije u znamenitostima, već u ljudima, pričama i trenucima koje nosimo sa sobom dugo nakon povratka kući. Od Pariza i Londona do Njujorka i Meksiko Sitija, vodi nas iza razglednica i turističkih ruta, u potragu za onim što određeni grad čini zaista posebnim.
Da li ste tokom snimanja osetili da jedno jelo može da ispriča više o nekoj kulturi nego čitav muzej?
- To mi se dešavalo gotovo svakog dana. Muzeji su neverovatni jer čuvaju istoriju, ali hrana je istorija koja i dalje živi. Kada sedite za stolom s nekim ko priprema recept koji se u porodici prenosi generacijama, ne učite samo kako se nešto kuva. Učite kako su ljudi živeli, šta su voleli, čega su se plašili, kako su se prilagođavali promenama i šta su želeli da sačuvaju za buduće generacije. Tokom snimanja u Meksiko Sitiju imao sam nekoliko takvih trenutaka. Ljudi su mi pričali o svojoj porodici dok su pripremali hranu, a ja sam shvatio da svako jelo nosi mnogo više od ukusa. U njemu su uspomene, identitet i osećaj pripadnosti. To je nešto što nijedan turistički vodič ne može da vam objasni.
Koliko je ovaj projekat promenio vaš odnos prema svetu i sopstvenim korenima?
- Učinio me je zahvalnijim i otvorenijim. Kao dete imigranata često sam se pitao gde zapravo pripadam. Odrastao sam između različitih kultura i dugo sam mislio da moram da izaberem jednu. Putovanja su me naučila da identitet nije nešto što morate da svedete na jednu definiciju. Tokom rada na ovoj seriji sretao sam ljude koji su prolazili kroz slična iskustva. Mnogi od njih su gradili život između više kultura, jezika i tradicija. To me je podsetilo da pripadanje nije nužno vezano za geografiju. Ponekad pripadate ljudima koje sretnete, vrednostima koje delite i iskustvima koja vas oblikuju.
Danas društvene mreže često pretvaraju putovanja u potragu za savršenom fotografijom. Da li ljudi više fotografišu svet nego što ga zaista doživljavaju?
- Svi smo pomalo krivi za to. Naravno da želimo da sačuvamo uspomene, ali često zaboravimo da najbolji trenuci nisu nužno oni koje objavimo. Kad se danas osvrnem na neka od svojih omiljenih putovanja, ne sećam se fotografija. Sećam se razgovora s ljudima, mirisa hrane koja se pripremala u malim kuhinjama, muzike koja je dopirala sa ulice ili trenutka kad sam potpuno izgubio pojam o vremenu. To su stvari koje kamera ne može da zabeleži. Zato se trudim da uvek ostavim prostor za spontanost. Najbolja iskustva uglavnom se dese onda kada odložite telefon i dozvolite sebi da budete prisutni.
Često govorite da je hrana univerzalni jezik emocija. Koji vas je susret tokom snimanja najviše dirnuo?
- Bilo ih je mnogo, ali posebno pamtim ljude koji su pripremom hrane na određeni način čuvali uspomene na članove porodice kojih više nema. Kada neko kuva po receptu svoje bake, on priprema obrok, ali i održava vezu s nekim koga voli. Svi znamo za ukuse koji nas momentalno vrate u detinjstvo. Za mene su to određena jela koja me podsete na porodična okupljanja i dane kada je sve delovalo jednostavnije. Upravo zato hrana ima tako snažnu emocionalnu moć. Ona može da nas vrati u prošlost brže od bilo koje fotografije.
Pariz, Njujork, London i Meksiko Siti spadaju među najpoznatije gradove sveta. Kako ste u njima pronašli nešto novo?
- Upravo zato što sam prestao da tražim ono što svi drugi traže. Naravno da su poznate znamenitosti fascinantne, ali mene mnogo više zanima šta se nalazi iza ugla, gde lokalni ljudi provode vreme i šta ih čini srećnim. U svakom od tih gradova pokušao sam da pronađem mesta koja nećete nužno videti na naslovnicama turističkih brošura. Nekad je to mala porodična radionica, nekad lokalni restoran, a nekad običan razgovor s nekim ko ceo život živi u tom kraju. Upravo ti susreti daju gradu dušu.
Šta ljudi zapravo traže kada putuju: nove ukuse, nove priče ili novu verziju sebe?
- Sve to istovremeno. Putovanja nas podsećaju da je svet mnogo veći nego što ponekad mislimo, ali i da smo svi mnogo sličniji nego što pretpostavljamo. Novi ukusi vode do novih razgovora, novi razgovori do novih perspektiva, a nove perspektive menjaju način na koji doživljavamo sebe.
Kada biste morali da opišete serijal "Najbolje svetske destinacije sa Antonijem Porovskim" jednom rečenicom, kako bi ona glasila?
- Prava destinacija nije mesto na koje stignete, već promena koju ponesete kući. Najlepša putovanja počinju onog trenutka kada prestanete da tražite savršeni plan i dozvolite svetu da vas iznenadi.
(Kurir.rs / TV Ekran / Nikola Dražović)