"Hrabrost ima veze sa iskrenošću, ne sa snagom" Sonja Rolan govori o tajnama, ljudskoj prirodi i životnim prekretnicama
Neke od najmračnijih priča ne odvijaju se na mračnim ulicama velikih gradova. Ponekad se skrivaju pod palmama, uz more i osmehe koji deluju bezbrižno. Upravo takav svet otkriva sedma sezona serije "Smrtonosni tropi", koja se od 24. juna, sredom od 22 časa, emituje na kanalu Star crime.
U središtu priče ponovo su istražiteljke Melisa Sen-Roz i Gael Kriveli, neobičan tandem koji uspeva da rešava zločine upravo zahvaljujući razlikama koje ih neprestano razdvajaju i ponovo spajaju. U razgovoru za TV Ekran, Sonja Rolan, koja tumači lik Melise, govori o tajnama, ljudskoj prirodi, životnim prekretnicama i tome zašto je ponekad mnogo teže suočiti se sa sobom nego sa ubicom.
Serija nas vraća na Martinik, koji izgleda kao raj. Zašto nas toliko privlače priče u kojima se zločin skriva iza lepote?
- Razlog je vrlo jednostavan. Život nas je naučio da opasnost očekujemo na očiglednim mestima. Kad vidimo tropske plaže, sunce i more, instinktivno se opustimo. Međutim, ljudska priroda se ne menja s klimom. Ljubomora, strah, pohlepa i osveta postoje svuda. Upravo zato su ovakve priče toliko uznemirujuće. One nas podsećaju da nijedno mesto nije dovoljno lepo da bi sakrilo ljudske slabosti. A upravo u tom kontrastu između lepote i tame nastaje najbolja drama.
Melisa Sen-Roz godinama rešava tuđe probleme. Da li ljudi koji pomažu drugima često zanemaruju sopstvene rane?
- Apsolutno. Mnogi ljudi biraju profesije u kojima brinu o drugima upravo zato što pokušavaju da pronađu odgovore za sebe. Melisa je snažna žena, ali ta snaga nije nastala bez borbe. Ispod njene profesionalnosti postoje sumnje, strahovi i pitanja koja nosi godinama. To je ono što mi se dopada kod nje. Ona nije superheroj, već žena koja svakog jutra odlučuje da nastavi dalje uprkos svemu. Upravo zato se publika povezuje s njom.
Da li su najveće tajne one koje skrivamo od drugih ili od sebe?
- Verujem da su najopasnije upravo one koje krijemo od sebe. Od drugih možemo da sakrijemo činjenice, događaje ili uspomene. Od sebe krijemo istinu, a to traje mnogo duže. Ljudi imaju neverovatnu sposobnost da opravdaju stvari koje ih plaše. Ponekad godinama živimo u priči koju smo sami izmislili kako bismo izbegli suočavanje sa stvarnošću. Mnogi likovi u "Smrtonosnim tropima" upravo zbog toga donose pogrešne odluke. Nije ih uništila istina. Uništilo ih je bežanje od nje.
Melisa i Gael se često sukobljavaju. Zašto nas privlače partnerstva zasnovana na razlikama?
- Zato što nas podsećaju na stvaran život. Retko kada rastemo uz ljude koji razmišljaju potpuno isto kao mi. Najviše naučimo od onih koji nas izazivaju. Melisa i Gael imaju različite metode, različite poglede na svet i različite karaktere. Ponekad jedna drugoj idu na živce. Ali upravo zbog toga funkcionišu. Njihova saradnja pokazuje da poštovanje ne mora da znači slaganje u svemu. Ponekad znači poverenje uprkos razlikama.
Serija često pokazuje koliko privatni život utiče na posao. Da li je moguće potpuno odvojiti te dve stvari?
- Ljudi nisu fioke, koje možemo da otvorimo i zatvorimo po potrebi. Sve što doživimo nosimo sa sobom. Ljubav, gubici, razočaranja i srećni trenuci utiču na način na koji doživljavamo svet. Naravno da profesionalnost podrazumeva kontrolu emocija, ali potpuna odvojenost ne postoji. I iskreno, ne mislim da bi bila zdrava. Upravo nam naše životno iskustvo često pomaže da razumemo druge ljude.
Šta ste naučili o ljudskoj prirodi zahvaljujući ovoj seriji?
- Da su ljudi mnogo složeniji nego što mislimo. Često pokušavamo da svet podelimo na dobre i loše, ispravne i pogrešne. Ali stvarnost retko funkcioniše na taj način. Većina ljudi nosi u sebi i svetlost i tamu. Razlika je samo u tome koje strane dopuštamo da izađu na površinu. Ova serija me je podsetila koliko je važno ne donositi zaključke prebrzo. I koliko toga ne znamo o ljudima koje svakodnevno srećemo.
Danas živimo u vremenu brzih sudova i još bržih osuda. Jesmo li izgubili sposobnost da slušamo jedni druge?
- Ponekad mi se čini da jesmo. Društvene mreže su nam dale mogućnost da govorimo neprestano, ali nisu nas naučile da slušamo. A slušanje zahteva strpljenje. Zahteva radoznalost i spremnost da možda nismo u pravu. To je ono što danas najviše nedostaje, ne samo u društvu već i u međuljudskim odnosima. Kad bismo malo više slušali, mnogo manje bismo se plašili jedni drugih.
Šta vas inspiriše da istražujete nove uloge i nove priče?
- Ljudi. Uvek ljudi. Svet je pun neverovatnih životnih priča. Svaka osoba koju sretnete nosi iskustva koja ne možete ni da zamislite. Gluma mi daje priliku da nakratko uđem u te svetove i pokušam da ih razumem. To je privilegija. I upravo ta radoznalost me održava već godinama. Još želim da učim.
Kad biste mogli da izdvojite jednu životnu lekciju koju nose "Smrtonosni tropi", koja bi to bila?
- Da istina gotovo nikad nije jednostavna. I da hrabrost mnogo češće ima veze sa iskrenošću nego sa snagom. Ljudi misle da je hrabrost pobediti protivnika. Ja mislim da je hrabrost suočiti se sa sobom bez izgovora. Prihvatiti svoje greške. Suočiti se sa svojim strahovima. Tek tada možemo zaista da krenemo napred. A to je najveća misterija koju svi pokušavamo da rešimo tokom života.
(Kurir.rs / TV Ekran / Nikola Dražović)
Pogledajte video: Holivudska glumica posetila Zlatibor