"Gaga Antonijević mi je posle ustaše dao ulogu pravog Srbina" Zvezda serije "Sultanija Kosem" o ulozi u filmu "Sretenje" i saradnji sa Nenadom Jezdićem
Srpskog glumcaŽeljka Erkića publika ovih dana gleda na Kurir televiziji u popularnoj seriji "SultanijaKosem", u kojoj tumači oca glavne junakinje. Iako je ostvario zapažene uloge u brojnim domaćim filmovima i serijama, njegov put do glume nije bio uobičajen - pre Akademije studirao je građevinu. Tim povodom razgovarali smo s njim o počecima karijere, saradnji sa Predragom Gagom Antonijevićem i Nenadom Jezdićem, izazovima koje nose istorijske i negativne uloge, novim projektima, kao i o angažmanu u Narodnom pozorištu Republike Srpske.
Kako ste se zaljubili u glumu? Znamo da ste prvo studirali građevinu.
- Počeci su bili davno, još u dramskim sekcijama u osnovnoj i srednjoj školi, ali tada nisam imao hrabrosti da odem na prijemni. Upisao sam građevinu u Beogradu 2000. godine. Tokom druge godine otišao sam u "Dadov", u studio "Četvrti zid", koji su vodili Srđan Karanović i Nemanja Savković. Oni su me "probudili" i rekli mi da se spremam za prijemni. Sa 22 godine sam probao u Beogradu, ušao u uži krug, a profesori su me potom uputili na Akademiju u Banjaluci, gde sam i završio glumu.
Gde vam je danas baza, u Beogradu ili Banjaluci?
- Ja sam rođen u Sarajevu, ali sam došao na studije građevine u Beograd 2000. godine, pa sam odavde otišao u Banja Luku. Danas mi je baza ponovo u Beogradu. U Banjaluci sam inače sam zaposlen u Narodnom pozorištu, ali u srpskoj prestonici je centar našeg posla, ne samo naše zemlje, nego celog regiona i nekako je prirodno se tu čovek stacionira.
Željko Erkić u ulozi oca sultanije Kosem:
Šta je veći izazov - igrati negativca ili pozitivca?
- Kao glumac uvek moraš da braniš svoj lik i opravdaš njegove postupke kako bi bio uverljiv. Ali kada igraš ubicu dece, kao u "Dari", u sebi ne možeš pronaći nijedno opravdanje. Kod takvih ekstrema ne trudiš se da braniš lik s ljudske strane, već se prepustiš tome da ga što uverljivije maskiraš i predstaviš publici.
Gledaćemo vas i u istorijskom spektaklu "Sretenje", koji se trenutno snima. Šta nam možete otkriti o svojoj ulozi?
- Igram veliku istorijsku ličnost Stanoja Stamatovića Glavaša. On je bio prvobirani vožd koji je prepustio vođstvo Karađorđu. Ekipa je ogromna, set izgleda pompezno i mislim da će to biti jedan zaista veliki projekat. Za moj trenutni stajling je kriva ta uloga (smeh).
Kako je stati u kadar s Nenadom Jezdićem i sarađivati ponovo s rediteljem Gagom Antonijevićem?
- Jezdu poznajem iz viđenja odranije, ali sada smo se bliže upoznali. On je jedan od naših najznačajnijih glumaca koji neverovatno predano radi i čast mi je deliti kadar s njim. Što se Gage tiče, ovo nam je četvrti zajednički projekat (radili smo "Ubice mog oca", "Pevačicu" i "Daru iz Jasenovca"). U "Dari" sam igrao negativca ustašu, pa sam mu zahvalan što mi je sada dao suštu suprotnost - ulogu pravog Srbina.
Spremate li nešto novo u pozorištu? Vi ste nekoliko puta proglašeni za glumca sezone.
- Trenutno pripremamo "Pokondirenu tikvu". Zaposlen sam u Narodnom pozorištu Republike Srpske u Banjaluci, ali mi je baza ponovo Beograd jer je on centar posla celog regiona. Pre "Sretenja" sam snimao i film "Linija" o ratnoj bolnici u Sarajevu. Ponosan sam na predstave kao što su "Ivanov", "Derviš i smrt" i "Urnebesna tragedija" (koprodukcija s Narodnim pozorištem iz Beograda). Pozorište je svima nama polazna tačka, za to se školujemo i odatle sve kreće.
Šta je za vas gluma?
- Gluma je život, a život je čudo. Mi na sceni i pred kamerama odslikavamo život, a znamo da je on čudesan i sam po sebi.
Bonus video: