Između Balkana i Danske: Priča "Dom" o tihim herojima, žrtvi roditelja i odrastanju između dva sveta
Film „Dom“ Marijane Janković nastao je iz potrebe da se iskustvo odlaska, žrtve i života između dve države iz teške porodične priče pretvori u priču o ponosu. Nakon premijere na 39. Filmskom festivalu Herceg Novi, film je dobio svoj dom i u Crnoj Gori, zemlji koju rediteljka i danas doživljava kao deo svog doma, saopšteno je na konferenciji za medije.
Rediteljka Marijana Janković rekla je da je zahvalna roditeljima koji su, odlazeći iz domovine, podneli velike žrtve kako bi svojoj deci omogućili bolju budućnost.
„Napravila sam karijeru u Danskoj, imam lep život, iskoristila sam mogućnosti koje su mi pružene. Gledala sam na tu malu devojčicu i razumela da su se moji roditelji, kada su otišli i napustili domovinu, žrtvovali za moju bolju budućnost“, navela je Janković.
Rekla je da porodica neke od tih životnih okolnosti ranije nije želela da prepričava.
„Nekada smo se stideli svega što smo morali da prođemo i nismo hteli da pričamo o tome. Sve što smo zamišljali da će biti bajka, uopšte nije bilo tako bajkovito“, rekla je Janković.
Istakla je da na iskustvo svojih roditelja gleda s ponosom.
„Vratila sam se u svoju Crnu Goru sa ovim filmom i ovom pričom. Imala sam potrebu da sve ono što nosim u sebi — a što nose mnogi ljudi širom sveta koji su otputovali negde i osećaju se kao stranci — pretvorim iz teške priče u ponos“, navela je Janković.
Posebno je govorila o generaciji svojih roditelja koji su otišli gotovo bez ičega.
„Otputovali su u taj život s malim koferom, ne znajući nikoga, bez društvenih mreža i novca. Ništa nisu imali, ali su ipak uspeli. Za mene su oni tihi heroji. Samo su radili i strpljivo posmatrali svoju decu. Imala sam potrebu da to ispričam jer oni nisu ljudi koji prave filmove ili pričaju o tome“, rekla je Janković.
Govoreći o premijeri i reakcijama na film, Janković je rekla da je bila veoma uzbuđena jer joj je sve delovalo gotovo nestvarno. Naglasila je da film nije u potpunosti autobiografski i da u njemu postoje elementi fikcije.
„Moram da naglasim da ovo nije autobiografska priča, ima i fikcije. Napravila sam film koji ima dom u Danskoj, a dobio je dom i ovde, baš kao što sam i ja oduvek imala dom ovde, a i gore napravila dom“, navela je Janković.
Dodala je da im je posebno značilo to što su kroz festival dobili osećaj pripadnosti i prostor koji su dugo tražili.
Glumica Nada Šargin, koja u filmu igra majku, rekla je da je porodica za njen lik mnogo više od zajednice — ona je deo njenog identiteta.
„Njoj je porodica karijera, njoj je porodica sve. Njoj je suprug drugi deo nje”, rekla je Šargin.
Za Šargin priča o jednoj porodici istovremeno govori o iskustvu mnogih drugih.
„Po meni, ovo nije samo jedna porodica, ovo je svaka porodica koja prolazi kroz teške momente. Neko pukne, neko kaže nešto ružno, neko uradi nešto pogrešno“, navela je Šargin.
Prema njenim rečima, savremeni način života dodatno menja sliku porodice, ali porodica i dalje prolazi kroz različite krize.
„Uvek je bilo teško, samo se sada to malo više vidi — televizija, Instagram i tako dalje. Porodica ponovo prolazi kroz žestoku krizu kao institucija, i meni je bilo bitno to što su oni ostali zajedno“, navela je Nada Šargin, ističući da u tome vidi važnu poruku: da ljubav može opstati uprkos svemu.
Nada Šargin o svojoj ulozi
Šargin smatra da treba imati razumevanja za generaciju roditelja koja nije imala znanja i alate koji su danas dostupni kada je reč o mentalnom zdravlju i odnosima.
„Moramo da razumemo da u toj priči imamo generacije koje nisu išle na terapije, koje nisu znale šta je anksioznost, preispitivanje ili krivica. S jedne strane su možda neke momente lakše preživeli, ali to nisu ljudi niti generacije koje su razmišljale onako kako mi danas analiziramo stvari“, rekla je Šargin.
Na kraju, Šargin ističe da je jedna od važnih poruka filma upravo mogućnost oproštaja.
„Svi ćemo mi osećati krivicu prema svojoj deci. Čak i mi koji smo sve preispitivali i čitali šta i kako treba, šta treba reći ili pogledati — i mi ćemo u nečemu pogrešiti“, kazala je Šargin.
Glumac Dejan Čukić, koji u filmu tumači ulogu oca, govorio je o svom liku, njegovom odnosu prema porodici, osećaju ponosa i složenom iskustvu ljudi koji su otišli iz svoje zemlje. Govoreći o svom liku, Čukić je istakao da je reč o čoveku koji voli svoju porodicu, ali istovremeno nosi određenu moralnu i psihološku težinu.
„On voli svoju porodicu, ali nosi određenu moralnu ili psihološku problematiku u odnosu na sredinu i problem sa sadašnjošću“, naveo je Čukić.
Otac kojeg igra, kako je rekao, želi da obezbedi nešto bolje za svoju porodicu, ali u svojoj sredini ne vidi mogućnosti za to. Čukić navodi da njegov lik ima mogućnost da ode, ali je odbija. Za njega bi odlazak bio najlakši izbor, ali bira da ostane i pokuša da izgradi život za svoju porodicu. Posebno se osvrnuo na ljude koji su odlazili u inostranstvo, a potom se vraćali u skupim automobilima, ostavljajući utisak da su uspeli.
„Ima raznih primera među onima koji su otišli u inostranstvo. Međutim, život ljudi koji su otišli nije uvek bio jednostavan“, rekao je Čukić.
Posebno važnim smatra iskustvo ljudi koji se, nakon odlaska, mogu osećati kao stranci i u novoj sredini i u zemlji iz koje potiču.
Glumica Dubravka Drakić rekla je da film obiluje detaljima koji govore o duboko intimnim odnosima među članovima porodice, bez naglašenih sukoba. Zbog toga joj je, kako kaže, bilo posebno značajno da bude deo takve dramaturgije i takvog odnosa prema priči i glumcima. Drakićeca se osvrnula i na činjenicu da je u crnogorskoj kinematografiji često igrala likove sestara, ali da je u ovom filmu dobila priliku da taj obrazac bude drugačiji.
„Kao neko ko je u crnogorskoj kinematografiji često igrao crnogorske sestre, bilo mi je zadovoljstvo što ovde nisam tipična sestra“, kazala je crnogrska glumica i profesorka.
Kako je objasnila, njen lik ima hrabrosti da ode, da radi u drugoj sredini i da se suprotstavi bratu.
„Prvo, imala sam hrabrosti da odem. Drugo, imala sam hrabrosti da radim u nekoj drugoj sredini. I treće, imala sam hrabrosti da uđem u sukob s bratom. Upravo je taj sukob važan jer to nije nešto što se često prikazuje u okviru tradicionalnih porodičnih odnosa“, navela je Drakićeva.
Film je sniman u Valjevu, a publika u Srbiji će moći da ga vidi do kraja godine.
Bonus video: Nada Šargin na premijeri filma "Trag divljači"