Dragan Petrović Pele za Kurir: Više sam dao i uradio kao profesor nego kao glumac
- Dragan Petrović Pele kaže da je više dao kao pedagog nego kao glumac, jer je studentima posvetio više energije i sebe nego bilo kom drugom poslu.
- Ističe da mu rad na Fakultetu dramskih umetnosti ne nedostaje, jer je osetio da je vreme da se povuče i prepusti mesto mlađima.
- U penziji najviše uživa u prirodi, sadnji i čekanju da nešto poraste, a kaže da nema problem ni ako ga više ne bude bilo na snimanjima.
Na Nacionalnom festivalu filma i televizije na Zlatiboru Dragan Petrović Pele nije samo član žirija, on je i jedan od onih umetnika čije iskustvo daje posebnu težinu svakom razgovoru o filmu i glumi. Nekadašnji profesor Fakulteta dramskih umetnosti, glumac bogate karijere i pedagog koji je oblikovao generacije danas uspešnih glumaca u razgovoru za Kurir govori o bardovima domaćeg glumišta, novim ulogama i razlozima za napuštanje profesorske katedre.
U okviru pratećeg programa Nacionalnog festivala filma i televizije na Zlatiboru otvorena je i izložba posvećena Pavlu Vuisiću. Kakva vas sećanja vezuju za njega i koliko je važno da nove generacije upoznaju njegovu zaostavštinu?
- Mogu da govorim samo o svom utisku o Pavlu Vuisiću. Za mene je on bio kompletan glumac, ali i kompletna, kompleksna ličnost. Zračio je posebnom energijom. Danas bi mladi rekli - bio je baš pozitivan lik. Mislim da je Vuisić jedan od naših najvećih bardova filmske umetnosti.
Koga biste još svrstali među te velike bardove domaćeg filma?
- Ljubu Tadića, Velimira Batu Živojinovića, Gagu Nikolića, Boru Todorovića... Sigurno bih izostavio još dvadesetak imena kad bih sad pokušao sve da ih nabrojim. To su bili neponovljivi ljudi, neponovljivi glumci i karakteri. Prave legende.
Vaši nekadašnji studenti, poput Vučića Perovića ili Jovane Stojiljković, danas osvajaju nagrade i često ističu koliko ste im značili kao profesor. Koliko vam to znači?
- Naravno da mi prija. To su moji studenti i sve ih podjednako volim - i one koji sada osvajaju nagrade i one koji će tek doći na red. Iskreno, mislim da sam više dao i uradio kao pedagog nego kao glumac. U rad sa studentima uložio sam više energije, ljubavi i sebe nego u bilo koji drugi posao.
Da li vam nedostaje rad na Fakultetu dramskih umetnosti?
- Ne. Osetio sam da je vreme da se sklonim i prepustim mesto mlađima. Bio sam pomalo izgoreo. Taj posao traži da čovek da celog sebe. Ne možete studentima dati polovinu ili četvrtinu sebe. Ako ne možete da budete potpuno posvećeni, onda to nije dobro ni za njih ni za vas. Meni je uvek bilo važno da dam maksimum.
Neobičan život i karijera
Kako danas provodite vreme? Uživate li u penziji?
- Uhvatim sebe kako satima gledam u neko drvo. Potrebno mi je da se povratim i da malo usporim. Imam mnogo interesovanja koja nemaju veze s glumom.
Šta vas danas najviše ispunjava?
- Priroda. Drveće, cveće, hortikultura. Sadnja i čekanje da nešto poraste. To me zaista raduje. Naravno, ako me neko pozove da snimam, prihvatiću rado, ali ako me i ne pozove, nemam problem s tim. Život nije samo scena. Lepota je u tome da prihvatite svaki dan, sunce, svetlost, ljubav i sve ono što život donosi.
Na Zlatiboru ste kao član žirija Nacionalnog festivala filma i televizije. Koliko je teško ocenjivati kolege?
- Jeste odgovorno. Ne možete olako da donesete odluku. Potrebno je da dobro razmislite jer su nijanse male. Ali ono što mi je posebno važno jeste da ovde ne vrednujemo samo glumačke uloge. Film i seriju čine i kostimografi, scenografi, šminkeri, snimatelji, direktori fotografije, dizajneri zvuka i svi ljudi iza kamere. Njihov doprinos je podjednako važan za konačan rezultat.
Publika će vas uskoro gledati u seriji "Tunel"?
- Da, radio sam i "Liniju" s Draganom Elčićem i to je zasad to.
Ima li novih ponuda i planova?
- Zasad ih nema i mislim da je to sasvim u redu. Nisam neko ko juri za poslom. Volim da radim, ali nisam alav na angažmane.
Pominjala se i ideja da s Bodom Ninkovićem uradite novu predstavu. Dokle je stigla?
- (Smeh) Mi smo već matori i spori. Ta ideja postoji, ali još sazreva. Još nije došlo vreme da se realizuje. Možda će biti, a možda i neće. Nikad se ne zna.
O nasledniku Jakovu: Ne trebaju mu moji saveti jer je već odrastao čovek
Vaš sin Jakov je na čelu Filmskog centra Srbije. Dajete li mu savete kao otac?
- Ne. On je odrastao čovek i nema potrebe da mu govorim šta treba da radi. Ima dovoljno iskustva da sam donosi odluke.
Da li vam je žao što nije krenuo glumačkim putem?
- Nije. Ako je dobar producent, meni je zbog toga veoma drago.
Pogledajte video: Glumac iz Odiseje se poklonio publici u Nišu