„Šta ti je ono trebalo?“ Slobodu Mićalović i Ivana Bosiljčića ljudi su razapeli zbog ovoga, a onda se sve promenilo
Ivan Bosiljčić nije prihvatio „Ranjenog orla“ zato što ga je književni predložak odmah osvojio. Privukli su ga glumci sa kojima je želeo da radi, dok je ponuda Zdravka Šotre stigla posle jednog ručka i razgovora koji je mnogo više ličio na upoznavanje nego na dogovor o ulozi. Tek kasnije, kada je kao pilot Nenad Aleksić stao uz Anđelku Bojanić Slobode Mićalović, usledile su i pohvale publike i neprijatna pitanja kolega.
Ekranizacija romana Mir-Jam tako je za glavne glumce donela dva različita iskustva: popularnost među gledaocima i potrebu da u sopstvenoj profesiji objašnjavaju izbor koji su napravili.
Šotra ga je prvo upoznao, pa mu ponudio ulogu
Bosiljčić je početak saradnje na seriji zapamtio po radoznalosti reditelja. Šotru su, osim glumačkih mogućnosti, zanimali njegovo poreklo, razmišljanja i ambicije.
– Šotra me je odveo na ručak i počeo da me ispituje. Želeo je da sazna sve o meni. Gde sam, odakle sam, ko sam, šta želim, šta mislim... Posle dve nedelje me je pozvao i ponudio mi tu ulogu – prisetio se Ivan.
Na odluku da postane deo „Ranjenog orla“ uticala su i imena okupljena u podeli:
– Iskreno, štivo mi nije bilo preterano zanimljivo, ali mi je ekipa bila fantastična. Mnogo sam želeo da igram sa Slobodom Mićalović, Vojinom Ćetkovićem, Natašom Ninković i Marinkom Madžgaljem.
„Šta ti je ono trebalo“
Upravo angažman koji mu je doneo prepoznatljivu televizijsku ulogu postao je predmet primedbi u glumačkim krugovima. Bosiljčić je u tim razgovorima ukazivao na zahtevnost materijala koji na prvi pogled može da deluje jednostavno.
Pogledajte u galeriji fotogrfaije iz filma koji ih je spojio posle 15 godina:
– Osporavali su mi što sam prihvatio da igram u toj seriji. Kolege su mi govorile: „Šta ti je ono trebalo, izgovaranje onih replika...“ Objašnjavao sam im da to možda deluje lako kada se gleda sa strane, ali nije tako. Velika je zamka igrati jednostavno napisan tekst jer izgleda kao da nema šta da se igra – objasnio je glumac.
Sloboda Mićalović imala je slično iskustvo. U njenom slučaju, pitanja su počinjala već od imena autorke čije je delo Šotra preneo na ekran.
– Susretala sam se sa komentarima: „Jao, zašto igraš u komadu koji je pisala Mir-Jam?“ i „Što baš Ranjeni orao“. Gledali su me čudno, kao da sa mnom nešto nije u redu. Međutim, kada bi neko od njih probao da izgovori replike iz serije, shvatao je koliku težinu nose i kakva je to umetnost – ispričala je Sloboda.
Od Anđelke Bojanić do Simke Katić
Za Slobodu se razgovor o glumačkim izborima nije završavao na tuđim ocenama. Govorila je i o tome kako vreme menja njen odnos prema sopstvenom radu. Posle Anđelke Bojanić došli su novi likovi i drugačiji izazovi, među kojima je posebno mesto dala Simki Katić u „Korenima“.
– Danas, za neke svoje uloge smatram da su negledljive. Ali, to je normalno jer sam u međuvremenu sazrela kao glumica. U seriji „Koreni“ u kojoj sam igrala Simku Katić pokazala sam sav svoj talenat.
Video: Ivan Bosiljčić i Sloboda Mićalović pevaju u kafani