"U godinama sam kad imam konstantnu potrebu da resetujem svoj život" Mirjana Karanović o ideji s kojom je snimila film "Majka Mara"
Kad je odigrala prvu glavnu žensku ulogu u filmu "Petrijin venac", glumica Mirjana Karanović bila je u neku ruku atrakcija. Iako to danas nije tako redak slučaj, ova dramska umetnica sličnu priliku više ne čeka od kolega reditelja. Nakon što je 2016. godine pred publiku stigao njen rediteljski prvenac "Dobra žena", u kom tumači i glavnu junakinju, sada je pred sudom publike i njeno novo ostvarenje "Majka Mara".
Želja joj je, kako je istakla nakon novinarske projekcije svog dela, da se u filmovima pre svega bavi društvenim temama koje je interesuju i koje smatra važnim. Po prvim utiscima, u tome je i uspela. Odluku da pokaže kako čovek, a pre svega pripadnica nežnijeg pola može da bude hrabra i pobedi i samu sebe kad to niko od nje ne očekuje, pretočila je na veliko platno.
- Imala sam mnogo toga da kažem o ženama, i o sebi kao ženi, iako ovaj film nije biografski niti ima veze sa bilo kojim stvarnim likom, ali zapravo nosi neke teme i neko pitanje koje ima dodirne tačke sa mnogim ženama - rekla je Mirjana na konferenciji za medije, pa dodala:
- U svojim filmovima razvijam lik žene srednjih godina koja živi sa osećanjem da joj je život sređen, da je stekla određenu sigurnost, da jednostavno samo treba da uživa u onome što je decenijama gradila. Tako i u filmu "Dobra žena", tako i u "Majka Mari". Veoma me zanima situacija u kojoj takva žena ne sluti kako bi sve to moglo da bude dovedeno u pitanje, pa da mora da donese važnu odluku, koja gotovo da je odluka o životu ili smrti. Ne mislim na fizičku smrt, nego na duhovno stanje u kom postajemo biljke koje vegetiraju.
Iako film nema dodirnih tačaka s glumičinim životom, nije potpuno lišen njenih osećanja.
- I sama sam u tim nekim godinama i imam konstantnu potrebu da resetujem svoj život. Na to sam navikla sebe. S druge strane, kod mnogih žena je vidljivo to da u takvom trenutku odustaju. Zapravo je pitanje da li ćeš odustati i prikloniti se onome što se od tebe očekuje ili ćeš uraditi nešto što možda nikada ne bi uradila da te život ne prisili na to. Takve situacije me zanimaju, one su mi dramaturški izazov.
Dok je govorila o tome da su žene srednjih godina vrlo inspirativne za kinematografiju, glumica je otkrila koliko se njena percepcija o prolaznosti s vremenom promenila.
- Zaista sam ponosna na sebe jer u ovim mojim godinama i dalje imam planove za budućnost. Pamtim kako sam kao dvadesetpetogodišnjakinja bila na rođendanu kod čuvenog reditelja Džordža Taborija u Berlinu. Slavio je 70. rođendan i pomislila sam: "O bože, kako je ovaj čovek star..." A onda me je zadivilo to što je pričao kako će da režira u Beču, pa u Minhenu... Sećam se te fascinacije i svoje želje da jednom i ja imam toliko godina i planove za budućnost. Za mene je to znak ogromne vitalnosti.
Za kraj, Mirjana je otkrila šta za nju predstavlja rad na ovom filmu.
- Svaka faza procesa bila mi je i zanimljiva i teška. Kada sam prvi put radila svoj film, bila sam kao dete koje nije svesno šta ozbiljno može da se desi i pokvari, dok sam u drugom imala veliki oprez i strahovanje da li će sve biti u redu, da li ću uspeti da na sliku prenesem svoje emocije. Ovaj film je za mene bilo sazrevanje, za koje se nadam da će mi koristiti u trećem ostvarenju koje nameravam da uradim i da ću biti još bolja - zaključila je glumica.
Video: Mirjana Karanović nakon dodele nagrade za životno delo