Komemoracija Ljubomiru Simoviću u rodnom gradu: Veliki broj poštovalaca njegovog lika i dela minutom ćutanja odalo je poštu
U Sali Skupštine grada Užica danas je održana komemorativna sednica našem poznatom dramskom piscu, pesniku, eseisti i besedniku Ljubomiru Simoviću, kome je danas i četrdesetodnevni pomen.
Veliki broj poštovalaca lika i dela Užičanina Ljubomira Simovića minutom ćutanja je odalo poštu. Granočalenica Užica dr Jelena Raković Radivojević podsetila je da je Ljubomir Simović 2.decembra 1935. godine u Užicu, koga je nazvala čarobnjakom pisane
reči, odmerenim i skromnim čovekom, kome je zavičaj predstavljao nešto posebno.
U galeriji pogledajte fotografije:
- Želimo da ti kažemo da grad u kome si rođen i iz koga si poneo najveći deo onogo što čoveka odredi za ceo život, jeste privilegovan što može da se ponosi tvojim imenom i stvaralaštvom - rekla je gradonačelnica i između ostalog najavila otvaranje Legata posvećenom užičkom piscu u Narodnoj biblioteci u Užicu, kojoj je poklonio svoju bogatu zaostavštinu 2020. godine.
Sadržaj budućeg legata će obuhvatati sva izdanja piščevih knjiga, plakate, programe, kritike iz raznih delova sveta, audio i video materijale, knjige u kojima se nalaze piščevi prevodi, nekoliko desetina kjniga, časpoisa, studija, zbornika koje se bave delom akademika Simovića, kao i porodične i ostale fotografije, pisaći sto iz kuće na Jelovoj gori i mnogo toga još.
Profesor sa Učiteljskog fakulteta u Užicu dr Miomir Milinković je govorio o veličini njegovih dramskih dela Hasanaginica, Čudo u Šarganu, Putujuće pozorište Šopalović i Boj na Kosovu, po kome je snimljen i istoimeni film. Podsetio je na njegove eseje, pesme, ali i na besede Slovo o pozorištu (1986) i Molimo se da progledamo (1995).
- Dobar čovek vičan besedništvu – zaključio je na kraju dr Milinković.
Pozorišni reditelj i gradski većnik Branko Popović je govorio o liku i delu akademika. Između ostalog je pomenuo da je majka Ljubomira Simovića bila glumica amater, a otac sufler u tadašenjem posleratnom pozorištu u Užicu.
- Otac je kući donosio mnogo pohabanih dramskih tekstova. Čitajući ih ili samo listajući Simović je još kao dete ulazio u tajnoviti svet pozorišta sanjajući da i sam jednog dana postane deo tog začudnog sveta – rekao je Popović koji je ispričao i jednu anegdotu.
- Njegovi predstavu Putujuće pozorište Šopalović radio je poznati francuski reditelj. Prilikom rada te predstave u Francuskoj, Simović me je nazvao i zamolio da primim ljude iz Francuske koji dolaze da vide Užice. Pitao sam kako da vide Užice, Ljubo? A on mi je odgovorio: "Pozvali su me na svoju premijeru i između ostalog mi rekli, gospodine Simoviću, hoćemo da se zahvalimo na odličnoj drami, dobro ste se setili da izmislite jedan grad koji ima sve ovo što ste napisali". A Ljubo im je odgovorio da taj grad postoji i da ništa nije izmišljeno. Tada su ga začuđeno pitali: "Postoji grad u kome postoji Gluvaćki potok, Sinjevac, Rakijska pijaca, Žitna pijaca?". "Pa postoji", odgovorio im je Ljubo, a oni njemu da moraju to da vide. I došli su u Užice i slikali sve toponime koje je Simović u svom komadu pomenuo – ispričao je Popović.
Jelena Vasović, ispred Narodnog pozorišta u Užicu, govorila je o njegovim dramskim delima koji su imali premijere u ovom gradu i da su glumci rado igrali u tim predstavama. Glumci NP Užice Slobodan Ljubičić i Divna Marić su govorili delove iz dela našeg akademika.
Ljubomir Simović je preminuo 17. aprila 2025. godine u Beogradu. Urna sa njegovim pepelom počiva u porodičnoj grobnici na groblju Dovarje u Užicu.
Bonus video: Komemoracija Milorada Milinkovića