Dobio nagradu o kojoj mašta i Ričard Gir, a onda ga stigla zla sudbina: Glumac iz Bosne prodao je Srebrnog medveda da kupi deci hleb
Nazif Mujić, dobitnik Srebrnog medveda na Berlinalu, prodao je prestižnu nagradu da bi spasio svoju porodicu od gladi. Njegova potresna životna priča šokirala je javnost.
Nazif Mujić, skromni berač starog gvožđa iz Bosne i Hercegovine, prešao je crveni tepih Berlinala 2013. godine kao heroj – prvi Rom iz regiona koji je poneo prestižnog Srebrnog medveda za najboljeg glumca. Samo nekoliko godina kasnije, primoran je da proda nagradu kako bi prehranio svoju porodicu.
– Prvo sam prodao stari auto, pa nekoliko ličnih stvari. A onda je došao red i na medveda – rekao je tada 47-godišnji Nazif u potresnom razgovoru za agenciju Frans pres iz sela Savatovci kraj Tuzle.
Od holivudske slave do krajnje bede
Mujić je osvojio nagradu za ulogu u filmu "Epizoda u životu berača željeza" sarajevskog reditelja Danisa Tanovića, igrajući zapravo – samog sebe. Film je snimljen po istinitoj priči njegove porodice: dok je Nazif svakodnevno sakupljao staro gvožđe da bi preživeo, njegova supruga je gotovo izgubila život nakon spontanog pobačaja, jer nijedna bolnica nije htela da je primi – jer nije imala zdravstveno osiguranje.
Pogledajte u galeriji fotografije iz njegovog doma i komšiluka:
Film je osvojio i Veliku nagradu žirija Berlinala, ali za razliku od glamuroznih priznanja – život Nazifa Mujića ostao je surova svakodnevica.
Prodaja Srebrnog medveda za 4.000 evra
Kako je objasnio, nakon što mu je porodica tri dana bila bez hrane, odlučio je da proda nagradu. Na internetu je za Srebrnog medveda tražio 5.000 evra, ali je na kraju pristao na 4.000 – koliko mu je ponudio vlasnik lokalnog bara, Senadin Ćosić.
– Kupio sam ga samo da bih pomogao Nazifu. On je bolestan, ne može da radi, a ima troje dece. Medved je kod mene, ali planiram da ga poklonim muzeju – rekao je Ćosić.
Nazif, koji je bio dijabetičar i na insulinskoj terapiji, svakog dana donosio bi kući svega 3 do 4 evra, skupljajući gvožđe. Novcem od nagrade otplatio je dug za struju, kupio hranu i kartu za Berlinski festival 2017. – u nadi da će još jednom skrenuti pažnju na sudbinu svoje porodice.
– Samo želim da moja deca žive normalno – rekao je tada.
Zatražio azil – i bio odbijen
Po povratku s Berlinala 2013, Mujić je dočekan kao junak. Međutim, slava nije potrajala. Naredne godine zatražio je azil u Nemačkoj – i bio odbijen. Vratio se u BiH i nastavio da preživljava u teškim uslovima.
Preminuo je 2018. godine, siromašan i gotovo zaboravljen, ostavivši iza sebe suprugu i troje dece.
Ironija velikih nagrada: Slava bez života
Mujićeva priča neodoljivo podseća na surov kontrast sveta filmskih nagrada i stvarnog života. Dok su mnogi umetnici godinama sanjali da osvoje Srebrnog medveda – poput legendarnog američkog glumca Edvarda Nortona, koji je bio nominovan više puta, ali nikada nije trijumfovao – Mujić je nagradu dobio za autentičnu patnju, i potom bio primoran da je proda kako bi preživeo.
Ni Ričard Gir nikad nije nagrađen na ovom festivalu. Iako je bio nominovan i priznat na mnogim filmskim festivalima i dodelama nagrada širom sveta, on nikada nije osvojio nagradu na Berlinalu, iako je učestvovao u nekoliko filmova koji su prikazivani na festivalu.
Bonus video: Milan Marić o FireFly studijima koji su jedni od najmodernijih u Evropi