"Kina je najnaprednija nacija na planeti i njihov recept treba da primenimo i kod nas" Slobdan Trkulja o muzici, slobodi i koncertu
Vokalni solista, kompozitor i virtuoz Slobodan Trkulja svira više od 20 različitih instrumenata i skoro tri decenije vlada svetskom muzičkom scenom. Sada konačnom ponovo nastupa sa Balkanopolisom u svom Novom Sadu na Spensu 2. juna u 20 časova. Za Kurir otkriva koji umetnici ga trenutno inspirišu i kako pravi balans u muzici i životu.
Nekoliko dana je ostalo do koncerta. Ima li treme?
- Uzbuđenje polako raste. Lep je osećaj nastupati u svome gradu i doneti zvuk Puta svile i u Novi Sad.
Da li osećate različitu energiju kada nastupate u Beogradu u odnosu na Novi Sad, koji je i vaš grad?
- Jedina razlika je što je u Novom Sadu više ljudi koji me znaju iz detinjstva. U publici će biti i ljudi sa kojima sam stasao, koji su uticali na mene, pružali mi podršku i navijali da uspem, pa i generacije mojih roditelja, koji me znaju još dok sam bio dete. Prvi autogram sam dao u Novom Sadu, našoj kumi, kada sam imao nepunih 11 godina. Tek sam počeo da sviram prvi instrument. Stavila ga je u vitrinu i nasmejana se i rekla: "Prva" (smeh). I dalje ga čuva. U međuvremenu je muzika poprimila nove dimenzije, zreliju energiju. Kada krene koncert, energija muzike i u jednom i drugom gradu je ista. Nas i publiku kao da vezuje neka tanka nit, jedan zajednički imenitelj, neki zvučni energon koji je deo svakog nas i koji muzika pobuđuje u nama. Predivna energija koja ostane u nama još dugo posle susreta.
Da li biste rekli da je ovaj koncert u Novom Sadu nastavak prethodnog iz Sava centra ili donosi nešto potpuno novo?
- Svaki susret sa publikom je drugačiji, svaki koncert je poseban. Repertoar je i dalje vrlo otvoren jer želimo toliko toga da izvedemo, a nije realno da sviramo više od tri sata. Pripremamo i nove numere sa gostima, biće izuzetne muzike.
Vaša muzika je prepoznatljiva po spoju tradicionalnog i savremenog, istoka i zapada, duhovnog i svetovnog. Kako danas, u 2025. godini, gledate na taj balans?Balkanopolis
- Balans nam je danas potrebniji nego ikad ranije (smeh). U svemu. Za mene je Put svile sinteza zvuka, kultura i tradicija, od grada Sijana, drevne prestonice Kine, i početka Puta svile, preko Bliskog istoka, teritorija Levanta i mediteranskog mora, Srbije, Balkana, pa skroz do zapada. On služi i kao jasna poruka ljubavi i mira u vremenu kada je čitav svet poludeo i počeo da se deli na jedne i druge. Poruka da je čovek čoveku brat a ne vuk, i da su naše različite kulture i tradicije deo istih civilizacijskih tekovina, deo jednog čovečanstva. Deo jednog zvuka. Taj zvuk ćete čuti 2. juna na Spensu u izvođenju Balkanopolisa i prijatelja.
Verujem da će u budućnosti napredovati i opstati samo oni narodi koji se budu držali baš tog pristupa - moderne tradicije. Da budu čuvari svog istorijskog i nacionalnog identiteta, tradicije i korena, a da idu u korak sa vremenom. Pogledajte samo Kinu, koja po svemu primenjuje model moderne tradicije, ponovo je najnaprednija nacija na planeti. To je recept koji treba da primenimo i kod nas.
Da li se osećate kao most između tradicije i modernog izraza - pogotovo u vremenu koje često ide ka brzini, površnosti i zaboravu korena?
- Balkanopolis je od početka bio zamišljen kao spona između tradicije i modernog - i samo ime nosi u sebi taj dualitet. Ne osećam toliko pritisak odgovornosti koliko radost stvaranja. Svaki zvuk i boja tradicije u meni budi ushićenje, počinjem drugačije da dišem, dublje i snažnije. Ideja je uvek bila da stvaramo na svom jeziku, da imamo naš zvuk, moderan zvuk naše tradicije. Kada pišem muziku, volim da stvaram jake kontraste, da preplićem različite zvučne boje, recimo tvrđi, epski zvuk električne gitare u kontrastu sa liričnim i nežnim gudačima; elektrobit u kontrastu sa zvukom tambure itd. Imam utisak da smo u tome uspeli i da i mladi i stariji podjednako uživaju u zvuku Balkanopolisa.
Vaša saradnja sa vrhunskim umetnicima je impresivna. Da li postoji neki umetnik sa kojim još niste sarađivali, a priželjkujete tu priliku?
- Ima ih dosta, uglavnom su na spisku imena muzičara, poput Keli Tome i Efrena Lopeza. Kolege koje nisu svetska, velika imena, ali su veliki ljudi i veliki muzičari.
Ko vas danas inspiriše - bilo da je to muzičar, pisac, duhovni učitelj ili neko iz svakodnevnog života?
- Džordan Piterson već godinama ima posebno mesto u mom životu. Njegove misli i saveti su zlata vredni. Da ne znam ko je, rekao bih da je pravoslavni hrišćanin. Volim način na koji vodi misli, njegovu opsesivnu potrebu da pri upotrebi reči i definisanju misli bude što precizniji i jasniji. Njegov karakter odiše čovekoljubljem, iskrenom brigom za čoveka i jasno definisanim predlozima kako čovek može sebi da pomogne. Vispren, obrazovan, nepomirljivog karaktera, a u razgovorima pun poštovanja. Nikad ružnu reč sagovorniku nije uputio, ali je istovremeno dosledan i jasan u svojim stavovima i vatreno ih brani iskrenošću i argumentima. Čovek je legenda.
Koliko vam je lična tišina važna u stvaranju? I gde je nalazite?
- Dom, slatki dom (smeh). Jeste da nije uvek tiho, i hvala bogu da nije, ali je pravo mesto za tihovanje, molitvu, čitanje i razmišljanje.
Šta je za vas sloboda - i kako je ona povezana sa muzikom koju stvarate?
- Sloboda se ogleda u tome da nesputano mogu da ispratim muzičku misao i da, kad stvaram, nisam ograničen žanrom, nego samo emocijom koja me vodi. Bilo koja boja instrumenta, bilo koji zvuk, sve mi je dostupno i sve je deo zvuka Balkanopolisa. Muzika mora da budi ono najlepše u čoveku, da ga inspiriše i pokrene, da ga oslobodi i da pusti suzu ako je negde usput zastala. Svaki put kada pišem, trudim se da utihnem, da pustim muziku da se sama otkrije i da ispratim njen put do kraja glasom, rečima i bojama instrumenata koje zvučna slika traži. Put koji prođem je uvek drugačiji, pa tako i svaka pesma dobije svoj poseban zvuk i svoju priču. Dakle, 2. juna na Spensu ćemo zajedno krenuti Putem svile na još jedno uzbudljivo muzičko putovanje. Čekamo vas.
Ne razgovaramo danima pred koncert
Vaši koncerti nisu samo muzički događaji - oni su svojevrsna duhovna iskustva. Kako pripremate sebe, ali i svoj tim, za takav emotivni i energetski kontakt sa publikom?
- Ne razgovaramo danima pred koncert (smeh). Šalim se. Pripremimo materijal, navežbamo šta treba i onda sav fokus stavimo na dan koncerta. Što bi rekli u sportu, dižemo formu da bude na šampionskom nivou za finalni događaj.
