Slušaj vest

Georgije Đura Jakšić rođen je u svešteničkoj porodici, 8. avgusta 1832. godine u Srpskoj Crnji, još od detinjstva je pokazivao sklonost ka umetnosti, a možda najpoznatija njegova slika inspirisana je lepom krčmaricom.

Retko koja ljubav u srpskoj umetnosti ostavila je tako snažan trag kao što je to učinila veza između velikog pesnika i slikara Đure Jakšića i lepe krčmarice Mile. Njena lepota i prisustvo nadahnuli su ga da stvori dve umetničke dragocenosti: antologijsku pesmu „Mila“ i čuveni portret „Devojka u plavom“.

Oba dela nastala su 1856. godine i predstavljaju jedina autentična svedočanstva o toj ljubavi. Iako se Mila ne pominje u njegovoj obimnoj prepisci niti u velikom broju tekstova o njemu, njeno prisustvo obeležilo je jedno od najintenzivnijih poglavlja u Jakšićevom životu.

Mladi umetnik stiže u Kikindu

Krajem 1855. godine, nakon boravka u Beču i Minhenske akademije, dvadesettrogodišnji Đura Jakšić dolazi u Kikindu, nadajući se da će živeti od slikarstva – molovanja ikona, svetitelja i portreta.

Portret Devojka u plavom – Đura Jakšić, inspirisan krčmaricom Milom Popović

profimedia-0991981342.jpg
Portret Devojka u plavom – Đura Jakšić, inspirisan krčmaricom Milom Popović Foto: Art Collection 3 / Alamy / Profimedia

Međutim, grad ga dočekuje hladno – u bukvalnom i prenesenom smislu. Smešten kod Save Prekajskog, dane provodi sam, a večeri u krčmi „Kod belog krsta“, poznatoj po bermetu iz Karlovaca i veselom društvu. Tamo upoznaje Milu Popović, ćerku vlasnika krčme, i rađa se sudbonosna ljubav.

Muza iz krčme „Kod belog krsta“

Milu i njenu sestru Anu opisuje Branislav Nušić još 1907. godine u tekstu „Mila. (Prva ljubav Đure Jakšića)“. Bila je to prva zabeležena priča o pesniku i krčmarici.

Ona je „mlada, lepa, vatrenih očiju, tanka struka“. Služila je i Đuru — pio je sam u uglu krčme. Te trenutke Nušić dočarava kao scenu sa pozornice: „Nije joj nikad ništa kazao, ali kad mu je bila prazna čaša, nije hteo drugi da ga posluži, čekao je dok Mila prođe kraj stola pa joj je ćuteći dodao čašu. A kad mu je ona donela punu bledog iđoškoga rampaša, on joj je pogledao duboko u oči, pogledao i ispio čašu do dna“.

Đura je bio opčinjen Milom – nije joj otvoreno pokazivao osećanja, ali je neprestano crtao njen lik, toliko često da je mogao da je slika napamet. Kako svedoči Milorad Pavlović, to je najverovatnije bio početak stvaranja slavnog portreta „Devojka u plavom“.

Branislav Nušić
Branislav Nušić Foto: Marko Karović

Mila je tada imala 21 godinu, a Đura, zaljubljen i tih, nije ispuštao čašu iz ruku dok ga upravo ona ne posluži. Svaka razmena pogleda bila je kao scena iz pozorišta, kako piše Nušić: tiha, ali puna neizrečenog naboja.

Pesma koja boli

U trenutku kada je Mila na kratko otišla iz Kikinde, Jakšić ispisuje stihove pesme „Mila“. Samo četiri strofe bile su dovoljne da izraze njegovu tugu i čežnju.

„Ana toči, Ana služi,
Al’ za Milom srce tuži.“

Ovaj refren, jedinstven u našoj poeziji, nosi bol neuzvraćene ljubavi i postaje Đurina lirika u svom najčišćem obliku.

Sudbina umetnika: Pesnik i glumac zaljubljeni u istu ženu

Sudbina je htela da se Đura poveri upravo Đuri Rajkoviću, glumcu i dramaturgu koji je takođe bio očaran Milom. Rajković je brzo osvojio njeno srce i verio se sa njom, uz poruku Jakšiću da prestane da je „moluje“, jer je sada ona njegova verenica.

Taj emotivni poraz ostavio je dubok trag. Pesma i slika ostali su kao jedini spomenici neostvarenoj ljubavi.

 Bonus video: Čudnovati pisac iz Pirota

Čudnovati pisac iz Pirota čuva srpske reči od zaborava  Izvor: Kurir TV