Prva profesionalna glumica u Sarajevu bila je Srpkinja: Karijeru počela u Beogradu, a ovako je stavila tačku na svoju profesiju
Prva profesionalna glumica, koja je zaigrala u Sarajevu, iako ne rođenjem sarajevka, već čudnim spletom okolnosti, a nakon već dugogodišnjeg rada u pozorišnim trupama, se obrela u Sarajevu, jeste Srpkinja Ljubica Stefanović, koja će svoju rodnu Gradišku, napustiti početkom 20. veka, kada kao izuzetno mlada devojka, sa nepunih osamnaest godina odlazi sa putujućom trupom glumaca, na čijem je čelu bio Čiča Miša Milošević, za Beograd, gde će početi svoju pozorišnu karijeru, piše portal Srbi u BiH.
Novinar i književnik Marko Marković je u “Oslobođenju” 1961. godine pisao o liku Ljubice Lazić Stefanović. Zaborav biva sve neprozirniji, njenoga se imena više niko ne seća. Ali umetnost, koju je gradila, nije se dala zatomiti, ugrađena je u postojanje sarajevskog Narodnog pozorišta, odatle prelazila u knjige koje su ispisivane o tom teatru – napisao je Marković, koji je dalje, hodeći perom i rečima novinskog članka, kao i Vojislav Vujanović kojem se kasnije u toj misiji o Ljubici, pridružio i istoričar iz Gradiške Husref Hadžialagić, tragao za njenim životnim raskršćima. Pitomog pogleda i širokog lica, koje nas neodoljivo podseća na naše bake, ne zahtevajući ništa od nas, ni prekor, ni zahvalnost, u nekoj duhovnoj nirvani, Ljubica Stefanović kao da nam iz daleka poručuje da je njen život ostvarena želja, rasplamsana u trenutku kada je u njenu varošicu dospelo društvo putujućih glumaca.
Marko Marković beležio je da je Ljubica rođena 1888. godine u porodici Lazić, koja se verovatno bavila trgovinom kao i većina srpskih porodica koje su živele u ondašnjoj gradiškoj varoši. Prema Markoviću, umrla je 21. novembra 1946, dok jedan drugi izvor navodi da je umrla 1949. godine.
Ljubica je stvarala, njeni su likovi defilovali scenom Narodnog pozorišta u Sarajevu gde je dosegla neverovatnih 270 uloga, naveo je Vojislav Vujanović u knjizi „Grimizna ogrlica”. Ona spada među desetak glumaca s najvećim brojem kreacija. Dolaskom u Sarajevo, pozorišni put Ljubice traje od 27. novembra 1920. godine do 22. novembra 1943, kada se poslednji put ispela na scenu Narodnog pozorišta u liku Fatima – hanume u vodvilju Beluša Jungića „Kad ja pođoh na Benbašu, na vodu”. Kada je spuštena zavesa na sceni, kada se ispraznilo gledalište, tišina je zavladala jednim teatarskim prostorom, sa scene je sišla Ljubica Stefanović. Na jednu veliku stvaralačku ulogu stavljena je tačka.
Festival teatra Republike Srpske, koji od 2023. godine, prema odluci gradske uprave, utemeljen u Gradiški, nosi ime „Ljubica“, u čast Ljubice Lazić Stefanović, prve profesionalne glumice u Bosni i Hercegovini.
Zajedno sa Ljubicom, u Sarajevo je došla i Jelena Kešeljević, koje će postati jedno od najvećih srpskih imena teatra u Sarajevu, kao i u celoj Bosni i Hercegovini. Njih dve su postavile temelje profesionalne pozorišne scene, na kojoj su dugo godina suvereno vladale, pružajući Sarajevu i njegovim građanima pozorišni ugođaj, kakav su mogli da osete u velikim evropskim prestonicama. Za njeno je ime vezano nekoliko ekskluzivnih činjenica. Pripadala je ansamblu pred kojim su se, prvi put, otvorile dveri sarajevskog Narodnog pozorišta koje je, nakon niza neuspelih pokušaja, najzad dobila status stalnog profesionalnog teatra. S druge strane, od tada pa do kraja života, pune 42 godine nije nikada, ni za trenutak, napuštala tu „Kuću na Obali”. Najzad, postavila je rekord koji, sigurno, niko više neće oboriti: u tom je teatru odigrala 326 uloga… Svoj hod na sarajevskoj sceni počela je tumačenjem Kaline, epizodne role u Zoni Zanfirovoj Stevana Sremca, čija je premijera bila 30. oktobra 1921. godine, a okončala se ulogom Vide u komediji Žaka Konfina "Siroto moje pametno dijete", premijerno izvedenoj 6. marta 1959. godine.
Klikom na link pročitajte ko je Sofka Nikolić - prva zvezda stare Jugoslavije.
Svakako jedno od značajnih imena sarajevske teatarske scene jeste i Borivoje Jeftić, srpski književnik koji je pripadao je pokretu Mlada Bosna. Pisao je pesme, pripovetke i drame sa pretežno bosanskom tematikom i pozorišne i književne kritike, studije i eseje. Više od 25 godina je bio reditelj pozorišta u Beogradu i Sarajevu. Sve do 1941. godine Jevtić je „krojio“ repertoar Narodnog pozorišta u Sarajevu.
Bonus video: "Zagreb i Sarajevo imaju ozbiljnu krizu identiteta"