ŽIVOT U ZONI ZRAČENJA: KAKO JE PRIRODA POBEDILA NEMOGUĆE
Nuklearna katastrofa 2011. u Fukušimi kao posledica cunamija ostavila je okolno područje nenaseljivim. Zona evakuacije obuhvatala je impresivnih 1150 kilometara, a delila se u tri zone zračenja. Već 2016. ona najudaljenija proglašena je bezbednom za život, ali se samo oko pet procenata stanovništva odlučilo vratiti. Činjenica koja je iznenadila naučnike jeste procvat životinjskog i biljnog sveta.
Deset godina nakon katastrofe, zona evakuacije postala je dom neverovatnom broju životinjskih vrsta koje su u nedostatku ljudskog uticaja procvetale. Uprkos visokom nivou zračenja, divlje svinje, japanski makakiji, kunopsi i brojne druge vrste jednostavno su se razmnožile i proširile. Time se pokazalo koliko je zapravo snažan ljudski uticaj na životinjske vrste. U područjima Fukušime koja su i dalje nenaseljiva, životinjski svet ponovo je pronašao svoj dom.
Iako je većina životinja naselila delove sa i dalje visokim nivoom zračenja, izuzetak je japanski serov koji se nastanio bliže ljudima. Razlog za to je verovatno velika populacija divljih svinja koje je serov želeo da izbegne.
Sličan slučaj procvata životinjskih vrsta u području nuklearne katastrofe primećen je i u okolini Černobilja, gde su vrste u samo nekoliko godina jednostavno buknule. S obzirom na to da je u nesreći kod Fukušime ispuštena znatno manja radijacija u odnosu na Černobilj, nije nimalo čudno da je u vrlo kratkom roku biljni i životinjski svet procvetao.
Ono što je dodatno iznenadilo naučnike jeste koliko se broj životinja koje su inače u „sukobu“ s ljudima povećao u područjima gde ljudi nemaju pristup. Odličan primer za to su divlje svinje, koje vrlo često zalaze u naseljena mesta u potrazi za hranom.
Zbog smanjenog ljudskog uticaja i ogromnog preporoda životinjskog i biljnog sveta, ove zone pretvorile su se u odlična konzervatorska područja. Tako je Černobilj, zahvaljujući bogatoj populaciji životinja, postao jedno od najvećih utočišta za divlje životinje u Evropi. Slična situacija može se očekivati i u Fukušimi.
Uprkos bujanju biljnog i životinjskog sveta u ozračenim zonama, naučnici još uvek nisu dovoljno istražili kakve je posledice zračenje ostavilo na zdravlje životinja. Neke mutacije zasigurno su prisutne, a jedan od najvećih uticaja mogao bi biti na reproduktivni sistem. Ipak, ovaj aspekt života u zoni zračenja tek treba istražiti.
Dok su nuklearne katastrofe i u Černobilju i u Fukušimi brojne ljude ostavile bez domova, priroda se pokazala znatno otpornijom i snažnijom. Uprkos svim izgledima, biljni i životinjski svet preživeo je i napredovao uprkos ogromnoj količini zračenja. Ovo je samo pouka koliko ljudi imaju negativan uticaj na životinjska staništa. Sve dok ljudski dodir u ozračenim zonama bude minimalan, biljni i životinjski svet nastaviće da napreduje i pokazuje začuđujuću otpornost.
Promo