Jovan Dučić bio u vezi sa udatom glumicom i napravio joj sina: Oteo verenicu prijatelju, a poslednju želju mu ispunili posle 57 godina
Jovan Dučić je bio jedan od najistaknutijih srpskih i jugoslovenskih književnika i diplomata. Iako postoji spor oko tačne godine njegovog rođenja, veruje se da je to bilo 15. februara 1874. godine u Trebinju, koji mu je ostao u srcu i u dalekom inostranstvu i za koji je vezana njegova poslednja želja.
Književni kritičar Jovan Skerlić svojevremeno je Jovana Dučića proglasio najboljim mladim liričarem srpske i jugoslovenske književnosti. U doba napada na Jugoslavije 1941. godine, Dučić je bio opunomoćeni poslanik kraljevine Jugoslavije u Madridu. Pošto je Španija priznala NDH, time prekinuvši diplomatske odnose s Jugoslavijom, u junu 1941. Dučić se povukao u neutralnu Portugaliju, odakle je u avgustu iste godine otišao u SAD u grad Geri, gde je živeo njegov rođak Mihajlo.
Od tada do svoje smrti dve godine kasnije, vodio je organizaciju u Ilinoisu, koja je predstavljala srpsku dijasporu u Americi. Za to vreme pisao je pesme, političke brošure i novinske članke pogođen razvojem situacije u Jugoslaviji i stradanjem srpskog naroda, osuđujući genocid nad Srbima u NDH koji je vršila hrvatska ustaška vlast Ante Pavelića.
Tri Dučićeve ljubavi
Pisac i novinar Slaviša Pavlović posvetio je svoj roman "Himerina krv" burnom životu Jovana Dučića.
U intervjuu za "Kurir" svojevremeno je istakao da se pesniku često nepravedno pripisuje epitet ženomrsca, iako su njegove ljubavne veze bile intenzivne, ali i pune kontroverzi.
- Dučić je imao tri velike ljubavi, a to su Maga Živanović, Jovanka Jovanović i princeza Anđela di Sulmone. On opisuje i neke ljubavi tokom svojih studija, ali im ne pridaje značaj. Čitajući pisma Magi i Jovanki vidi se da su te ljubavi bile strastvene, kad čitamo dnevnik u kom piše o Anđeli, vidimo da o njoj govori u superlativu. Kada bismo pravili listu ko mu je najveća ljubav, onda je to Anđela.
Pesnik i udata glumica
Zbog svoje veze s glumicom Jovankom Jovanović, Dučić je mogao da izgubi posao. O aferi je 1910. godine pisao "Mali žurnal", a zbog toga je njegova diplomatska karijera bila ozbiljno ugrožena.
Tri godine ranije, Dučić je već bio službenik Ministarstva inostranih dela Kraljevine Srbije. Na jednoj svetosavskoj zabavi prijatelji su ga upoznali s Jovankom, udatom lepoticom i suprugom inženjera Tanasija Todorovića, dvadeset godina starijeg od nje.
Jovanka je bila majka dvoje dece – Dušana i Nade. Treće dete koje će roditi, sin Jovica, bio je Dučićev.
Na početku, ovu novu ljubav Dučić je uspešno skrivao. Ipak, u Beogradu i kasnije u Vranju, dolazio je u dom Todorovića, čak je držao govor na Jovičinom rođendanu, kazujući da je dečak lep i da se umetnuo na oca.
- Nisam našao sve odgovore o Jovici. Dučić posle njegove treće godine kao da ga se odrekao. On je postao glumac, kao majka, ali je izvršio samoubistvo. Nastupao je u teatru kao Jovica Beljanski, ali mu je pravo ime bilo Jovica Todorović. Dučićeva majka bila je iz Doljana, pa je zato uzeo taj pseudonim. Iz pisama koja su sačuvana znamo da postoji ta veza s pesnikom - kaže Pavlović za "Kurir".
Dučićeva ljubavna avantura
“NIN” navodi da je 1910. godine došlo do kraja skrivanja ove veze kada je "Mali žurnal" objavio tekst pod naslovom "Dučićeva ljubavna avantura":
- Gospodin Jovan Dučić, pisar srpskog poslanstva, bavio se ovih dana u Vranju na odsustvu. Lepa supruga jednog višeg inženjera iz Vranja bila je predmet njegovih pogleda za sve vreme, ali po brzom poznanstvu daje se zaključiti da su se ovo dvoje još ranije voleli. Siromah muž nije ništa sumnjao, jer je sa svojom suprugom izrodio toliku decu. Ali kako se siromah muž iznenadio kad mu se žena preksinoć nije vratila. Ubrzo je i cela varoš saznala za bekstvo ove gospođe, a potom se i detalji bekstva saznadoše. Dotična gospođa je utekla sa Dučićem u Sofiju. Muž odbeglice poslao je tužbu ministru inostranih dela.
Milan Kašanin piše da je Dučić bio hladan i melanholičan pesnik ljubavi, obojene nesrećom:
- Usamljen, on bi da voli i da bude voljen, ali sve njegove ljubavi su nesrećne, i on govori o svima njima, ne kad se približuju ni kad su u njemu, već kad prestanu.
Oteo verenicu Aleksi Šantiću?
Posebno intrigantna je priča da je Dučić oteo verenicu svom prijatelju Aleksi Šantiću, a o tome je govorio i Miloš Crnjanski:
- Šantić se u Mostaru zaljubio i verio, a njegov najbolji drug Dučić, koji je isto bio lepa pojava, molio ga je da se ukloni od te devojke. To se dešava u životu među prijateljima. I Duka se bio u nju zaljubio. I on se uklonio, zato što je voleo svoga druga. Dučić je onda jedno vreme ili vodio ljubav, ili bar tako je izgledalo sa tom devojkom, pa posle je prokinuo, otišao u diplomatiju. A Šantić je ostao u Mostaru sam i nikad se nije ženio.
Poslednja želja slavnog pesnika
Jovan Dučić je preminuo na Blagovesti 7. april 1943. godine u Sjedinjenim Američkim Državama. Smrt ga dočekala u stranoj zemlji, gde je i sahranjen, u vreme postojanja ustaške Nezavisne Države Hrvatske. Po završetku Drugog svetskog rata 1945. godine Jugoslavija je prestala da bude kraljevina, a nova komunistička vlast nije bila blagonaklona prema liku i delu pesnika, s obzirom na to da je bio ambasador Kraljevine Jugoslavije.
Pogledajte u galeriji fotografije Hercegovačke Gračanice i groba Jovana Dučića:
Poslednja Dučićeva želja bila je da bude sahranjen u rodnom Trebinju. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su 1943. godine u portu srpskog pravoslavnog manastira Svetog Save u Libertivilu u Sjedinjenim državama. Želja da počiva u Trebinju ispunjena mu je tek 22. oktobra 2000, 57 godina posle smrti, kada je ponovo sahranjen u Hercegovačkoj Gračanici, na brdu Crkvina iznad Trebinja. Sahrani je prisustvovao i predsednik SRJ Vojislav Koštunica.
Bonus video: Čudnovati pisac iz Pirota čuva srpske reči od zaborava