"Život nije ljubitelj ružičastih naočara": Dušica M. Ognjanović o zbirci autorskih priča "Sećanja iz snova i magle"
Iako je reč o njenom prvencu, zbirka od 35 kratkih i upečatljivih priča „Sećanja iz snova i magle“ Dušice M. Ognjanović, u izdanju „Nove poetike“, otkriva autorku zrelog izraza, koja vešto bira teme i način pripovedanja.
Sociolog po struci, Ognjanovićeva živi na relaciji Beograd–Verona i kaže da se u potpunosti posvetila pisanju, oslanjajući se i na svoje profesionalno iskustvo.
Njena zbirka priča „Sećanja iz snova i magle“ za kratko vreme privukla je pažnju čitalačke publike u regionu.
Po svemu sudeći nije malo onih koji se prepoznaju u nekoj od 35 kratkih, efektnih celina i pronalaze priču u kojoj kao da je opisan baš njihov život.
-Priče su nastajale pažljivo, dugo i sa jasnim ciljem da se nečiji snovi ostvare, neka tvrda srca omekšaju, nečije rane zacele, da neke suze stanu, da neki nađu utehu na najneočekivanijem mestu... Da se neki prizovu u pamet, a neke nepravde isprave – kaže autorka i dodaje:
-Ona nas tananim nitima vodi kroz ovo i mnoga druga vremena, kroz ovaj i neke druge svetove, pokazuje nam kakvi smo stvarno, a kakvi smo mogli biti, i opominje kako jedna jedina reč, samo jedna odluka, jedno skretanje promene sudbinu zauvek:
-Bog iznad svega! Mnogo mudriji davno rekoše, bez krsta ni preko praga. Od malena radim to do dana današnjeg. Bog nije samo bapska priča i uvek koristim priliku da prijatelje i poznanike, a sada i čitaoce podsetim na to. Da se ne bacaju kamenjem na obespravljene i osramoćene, na nemoćne i unesrećene. Da ne staju drugome na muku, već da koriste svaku, ali doslovno svaku priliku u životu da pomognu svakom potrebitom.
Sudbine na marginama i ogledalo zajednice
Iz svakog reda knjige je jasno da su u središtu priča sudbine marginalizovanih i ranjivih, onih čiji se glas retko čuje: siromašnih, obespravljenih, osramoćenih.
Recenzent Milica Atanacković ističe da priče ne prikazuju samo intimne tragedije, već i nemilosrdne mehanizme kolektivne osude, ruganja i isključivanja. Zajednica se u njima pokazuje istovremeno kao čuvar i kao dželat: ona pruža utočište, ali jednako često nameće stigmu.
Posebnu vrednost zbirke čini način na koji se individualne sudbine ukrštaju sa kolektivnim pamćenjem.
Većina likova u knjizi je stvarna ili kroz doslovno ili tako što su neke sudbine kojih se sećam i sa kojima sam se susretala uobličene i pretočene na papir. Uverena sam da je ta realističnost ono što je publika prvo osetila i da su priče zato probudile empatiju kod čitalaca.
Prva knjiga i početni izazovi
Na pitanje sa kakvim se dilemama suočavala s obzirom na to da joj je ovo prva knjiga, Dušica M. Ognjanović je istakla da ih zapravo nije bilo. Objasnila je da je boravak u Italiji, naročito u Veroni, uz duge šetnje kraj reke Adiđe, bio presudan trenutak kada je poželela da sudbine kojih se seća i o kojima je slušala pretoči na papir.
Želela je, kako je navela, da što više čitalaca spozna te priče i shvati da čak i njihovi najteži dani nisu toliko strašni u poređenju sa životima likova koji su ponovo oživeli na stranicama njene knjige.
Pogledajte video: Kupovina polovnih knjiga