"Treba mi nešto čorbasto, na primer vinjak" Angedote srpskih glumaca koje će vas nasmejati do suza
Pozorište nikada nije bilo samo reflektori, scena i aplauzi. Iza kulisa, u garderobama, bifeima ili lokalnim kafanama, dešavale su se situacije koje su često bile zabavnije od samih predstava.Anegdote iz tih trenutaka osvetljavaju karakter glumaca, njihov duh, genijalnost, ali i slabosti, dok oslikavaju i duh vremena u kojem su živeli.
Rade Šerbedžija i peškir sa imenom
Jedna od najpoznatijih priča vezana je za Rade Šerbedžiju, koji je na Dubrovačkim letnjim igrama tumačio Hamleta. Direktor festivala se priseća kako ga je Šerbedžija iznenadio svojim zahtevima:
U galeriji pogledajte kultne uloge Radeta Šerbedžije:
"Upao je u kancelariju i tražio poseban sapun, ne onaj koji koriste ostali glumci. I da mu na peškiru piše njegovo ime," ispričao je tada Niko Napica.
Dok je publika gledala princa Danske, iza scene Šerbedžija je imao vrlo specifične i konkretne želje.
Dragan Nikolić i legendarni viski
Pozorišni bife Ateljea 212 bio je mesto gde su se rađale nezaboravne priče. Dugogodišnji šef bifea, Novica Nikić, prepričavao je susret sa Draganom Gagom Nikolićem:
D: "Novice, je l’ imaš pivo?"
N: "Imam."
D: "Je l’ ti hladno?"
N: "Jeste."
D: "E, onda se obuci, a meni donesi jedan viski!"
U galeriji pogledajte Dragana Nikolića:
Ovaj kratak dijalog ušao je u anale pozorišnih dosetki, pokazujući šarm i humor legendarnog glumca.
Milutin Butković i vinjak
Jedna od anegdota koja se često prepričava vezana je za Milutina Butkovića, legendu Ateljea 212. Na gostovanju su mu mlađe kolege nudile kekse i kolače, a on je duhovito uzvratio: "Imaš li, sine, nešto čorbasto? Treba mi nešto čorbasto. Na primer, vinjak."
Ovaj iskreni odgovor otkriva njegovu jednostavnost i neposrednost, koju su svi obožavali.
Bata Živojinović, Jovan Burduš i "batine"
U galeriji pogledajte fotografije Velimira Bate Živojinovića:
Jedna od najzabavnijih priča dolazi iz mladosti Velimira Bate Živojinovića i Jovana Burduša. Kada su bili bez para, išli su na najjeftinije igranke:
"Tako smo jednom svratili u Jatagan malu, u Maleškoj ulici, gde je na tabli pisalo: "Od 18 časova – matine". Neko je prebrisao slovo M i napisao B. Dakle, "Od 18 časova – batine", priseća se Burduš.
Iako su nakon tog događaja izašli "plavi kao šljive", iskustvo je postalo anegdota koja se prepričava generacijama.
Pogledajte video: Kusturica o glumcima