Najduže snimani filmovi: Jedan traje 13 sati i 28 minuta i rađen je 10 godina
"Odrastanje" (2014)
Nominovan za šest Oskara 2015. godine, od kojih je osvojio jedan, onaj za najbolju sporednu žensku ulogu (osvojila ga je Patriša Arket), film "Odrastanje" u režiji Ričarda Linklejtera sniman je punih 12 godina, od 2002. do 2013. godine. Umesto korišćenja šminke, proteza ili zamene glumaca, Linklejter je odlučio da prati odrastanje glavnog junaka u realnom vremenu. Ova odluka zahtevala je izuzetnu disciplinu, poverenje glumačke ekipe i rizik da projekat nikada ne bude završen. Rezultat je film koji briše granicu između fikcije i stvarnosti, gde protok vremena postaje ključni narativni element.
"Cvet" (2018)
Najduži film u istoriji argentinske kinematografije traje 13 sati i 28 minuta i sniman je 10 godina. "Cvet", koji je režirao Marijano Ljinas, sastoji se od šest odvojenih epizoda u jednom filmu. U pitanju je više različitih priča i stilova, ali u centru ostaje ista grupa glumica. Dugotrajno snimanje omogućilo je neprestano preispitivanje forme, improvizaciju i stalno menjanje koncepta, pa je film vremenom postao proces koji se razvijao zajedno sa svojim autorima, što je retkost čak i u nezavisnoj produkciji.
"Sotonski tango" (1994)
Mađarski klasik "Sotonski tango" Bele Tara nastajao je oko sedam godina, uglavnom zbog finansijskih problema, političkih okolnosti i ekstremno zahtevnog režijskog pristupa. Film, u trajanju od sedam sati i 19 minuta, sniman je u dugim, hipnotičkim kadrovima, često zavisnim od vremenskih uslova, što je dodatno usporavalo produkciju. Tar je insistirao na savršenstvu svakog prizora, verujući da se atmosfera raspadanja i beznađa može uhvatiti samo strpljenjem i vremenom.
"Širom zatvorenih očiju" (1999)
Za razliku od prethodnih primera, čuveni film Stenlija Kjubrika "Širom zatvorenih očiju" poznat je po najdužem kontinuiranom snimanju u istoriji studijskog filma, koje je trajalo više od 15 meseci. Primera radi, kod većine filmova koje finansiraju veliki filmski studiji snimanja obično traju između osam i 16 nedelja, čak i kod zahtevnijih filmova proces retko prelazi pet-šest meseci. Ceo produkcioni proces trajao je preko dve godine i, dok se kod većine filmova proces snimanja oduži zbog raznih problema, dužina ovog snimanja bila je svesna Kjubrikova odluka. Njegova opsesivna kontrola, beskrajno ponavljanje scena i stalne izmene scenarija doveli su do iscrpljujućeg, ali precizno oblikovanog filma.
Nastaviće se...
Video: Stiven Sigal o srpskim filmovima