Umetnik treba da bude glas razuma, čuvar tradicije i branilac lepote: Slobodan Trkulja o festivalu Put svile, uspehu u Kini i saradnji sa svetskim zvezdama
Nakon godinu dana od poslednjeg koncerta u Sava centru Slobodan Trkulja se vraća u Plavu dvoranu 28. februara 2025. Ovog puta Balkanopolis i prijatelji pripremili su novi koncert i festival Put svile, kojim vas vode na emotivno muzičko putovanje od Balkana, preko Orijenta, do Dalekog istoka, uz specijalne goste. Za Kurir Trkulja otkriva kako teku pripreme za nastup i promocija Srbije u svetu, što je njegova misija.
Po čemu se ovaj koncert suštinski razlikuje od prošlogodišnjeg spektakla?
- Novi gosti, nova muzika i novi doživljaj! Glavni motiv ovogodišnjeg festivala Put svile jesu "Glasovi sveta". Pozvali smo maestralne pevače i grupe iz Kine, Rusije, Indije, Uzbekistana, Sirije, Bugarske i Srbije. Svako od njih je velika zvezda i odličan predstavnik svoje kulture i tradicije. Biće ovo spektakularan festival moderne tradicije.
Kada kažete "moderna tradicija", šta je danas za vas najveći izazov u spajanju starog i savremenog zvuka?
- Napraviti dobar balans između modernog i arhaičnog zvuka. Delikatan posao, ali meni vrlo drag i, po svemu sudeći, rezultat je drag našoj publici. Volim da istražujem nove zvučne predele i da ih spajam sa drevnim i arhaičnim.
Put svile simbolički spaja različite kulture i civilizacije. Da li ste u ovom programu išli još dalje geografski i muzički nego ranije?
- Put svile je ovaj put napravio nekoliko geografskih zavijutaka, od Kine ka Indiji i Rusiji, preko Uzbekistana i Sirije, do Bugarske i Srbije. Magično bugarsko troglasno pevanje, kinesko/mongolsko grleno pevanje, Indijci, koji glasovima oboje zvuk i muziku živopisnim bojama juga Indije... Put svile je ove godine definitivno malo duži.
Branio boje Srbije na Interviziji
Često govorite o muzici kao emotivnom putovanju. Kakvu emociju želite da publika ponese sa sobom posle ovog festivala?
- Ekstatični i radosni, sa osećajem koji će prepričavati danima i nedeljama. Moderna tradicija ima tu snagu da učini čoveka neizmerno srećnim.
Vaši nastupi su poznati po snažnoj energiji i gotovo ritualnoj atmosferi. Da li se to planira ili se dešava spontano na sceni?
- Kada stvaram pesme, imam tačnu sliku energije i emocije koju će ona preneti publici. Taj deo vizelizujem i "planiram", a na sceni i nas i publiku nosi ta energija i raste iz minuta u minut. Svaki nastup je novo energično putovanje.
Balkanopolis postoji godinama, ali zvuk se stalno razvija. Kako danas vidite taj bend u odnosu na njegove početke?
- Napredovali smo (smeh). Dostigli smo određeni nivo što se tiče zvuka srpske moderne tradicije, ali istovremeno radimo na novom. Sada stvaramo modernu tradiciju sveta, sa gostima iz različitih kultura i tradicija. Muzika festivala Put svile spaja različite kulture u jedan moderan, ali tradicionalni zvuk.
Nastup sa Lang Langom i 16 milijardi pregleda koje imate deluju gotovo nestvarno. Kako takva iskustva utiču na vas kao umetnika kada se vratite na domaću scenu?
- Otprilike kao Superman kad se vrati na svoju planetu (smeh). Van nje sve što radiš je kao da imaš supermoći, a kad dođeš kući, to je sve nekako normalno. Volim što sa našim ljudima imam opušten i normalan odnos. Jedino tako i mogu. U svetu je već nešto drugo, tamo predstavljaš svoju zemlju i tradiciju, a ne samo sebe.
Da li ljudi u svetu znaju da dolazite iz Srbije? Da li vam međunarodni uspeh daje veću slobodu ili veći pritisak u stvaranju?
- Naravno da znaju. Pogotovu u Kini. Meni lično uspeh daje slobodu. Nikad se nisam opterećivao pravljenjem muzike da ispunim očekivanja publike. Otkrivam je i stvaram da je po mom ukusu i dok zvuk ne počne da budi slike i emociju u meni. Kad se slika islika do kraja, onda je pesma spremna za izlazak pred čoveka.
Put svile se razvija kao festival. Da li ga zamišljate kao dugoročan projekat, koji će se menjati iz godine u godinu?
- Imam viziju za Put svile i za sledećih pet, 10 i 20 godina. Ideja je da festival bude mesto okupljanja tradicionalnih umetnika iz celoga sveta, koji će prvi put sarađivati i stvarati novu muziku zajedno, i imam jasnu ideju kako ta muzika treba da zvuči. Da bude mesto susreta kultura sveta i mesto stvaranja moderne tradicije svih naroda. Srbija je pravo mesto za ovakav festival.
Dueti sa Marizom i Josipom Lisac ostali su upamćeni kao posebni trenuci. Šta vam saradnje sa takvim umetnicima donose?
- Radost. Svaki put kad pomislim na njih dve, ozarim se. Neverovatno energične i originalne, potpuno posvećene muzici, svaka ima glas o kome možeš knjigu da ispišeš, a obe divnog karaktera i jedinstvene umetničke senzibilnosti. I ja koji pevam sa njima na sceni. Znaš, ja nikad sebe nisam doživljavao kao pevača. Prvenstveno sam muzičar, a glasom se služim kao instrumentom. Deliti scenu sa njima posebno je iskustvo za taj deo moje ličnosti koji nije sebe doživljavao kao pevača.
Koliko je srpska tradicija bila polazna tačka u vašem muzičkom formiranju, a koliko inspiracija za stalno istraživanje?
- I jedno i drugo. Naravno, uz pop-rok uticaje koji su došli sa kolekcijom longplejki mog oca Nikole, gde je bilo i odličnih džez albuma, ali tradicija je ostala epicentar svega, sva muzika sveta je nastala iz tradicije i ona mi je neiscrpan izvor inspiracije.
Kada nastupate širom sveta, koliko vam je važno da publika prepozna odakle dolazite?
- I ako ne znaju, što je praktično nemoguće, muzika je uvek ta koja ih odvede našoj kući, među naš divan narod koji tu muziku peva i izvodi iz generacije u generaciju. Naša muzika ima zaista posebnu emociju i široku dušu.
Da li smatrate da umetnici danas imaju odgovornost da predstavljaju svoju zemlju u svetu - i ako da, na koji način vi to činite kroz muziku?
- U ovom vremenu umetnik mora da bude više od pukog zabavljača. Treba da bude glas razuma, čuvar tradicije i branilac lepote. A ima mnogo lepote za koju se treba boriti.
Šta vam uliva najveći ponos kada pomislite na Srbiju danas - u kulturi, ljudima, energiji?
- Crkve koje su pune mladih ljudi, mladih porodica sa mnogo dece. I koliko god hteli da nas kao narod podele, i dalje postoji iskonski osećaj zajedništva, osećaj pripadništa i ponos što smo deo istog naroda kao Đoković, Jokić, Tesla i Pupin.
Bonus video: Kako se čeka Kineska nova godina