Slušaj vest

Balet „Labudovo jezero“, koji je za Srpsko narodno pozorište postavio koreograf Vladimir Logunov, doživeće 27. i 28. februara svoje 50, odnosno 51. izvođenje. Postavka koja uživa veliko interesovanje i naklonost publike to potvrđuje i ovoga puta jer su sve ulaznice rasprodate.

U glavnim ulogama nastupiće prvaci baleta Katarina Zec i Artemij Makarov. "Čast mi je da učestvujem u jubilarnom 50. i 51. izvođenju Labudovog jezera. Svako izvođenje nosi novu emociju i bezvremenu magiju ovog remek-dela. Posebno mi je drago što publika i dalje veruje u snagu klasike i ostaje verna baletu“, izjavila je Katarina Zec.

Za pojedine igrače jubilej predstavlja povratak ulogama koje vole, dok će pojedini upravo u ovim izvođenjima prvi put stati pred publiku u dugo priželjkivanim umetničkim izazovima.

Za Sema Bišopa, koji je tumačio i likove princa Zigfrida i Rotbarta, obeležavanje 50. izvođenja ove postavke “Labudovog jezera” predstavlja i umetničku prekretnicu i veliku čast.

Foto Mrija Erdelji 1.jpeg
Foto: Promo/Mrija Erdelji

"U koreografiji Vladimira Logunova, na bezvremenu muziku Petra Iljiča Čajkovskog, ova produkcija stoji kao svedočanstvo trajne snage visoke umetnosti — gde se uzvišena muzika i klasični balet sjedinjuju u savršenoj harmoniji. Imajući privilegiju da mnogo puta tumačim i princa Zigfrida i Rotbarta, iz prve ruke sam osetio emocionalnu dubinu i dramski kontrast koji ovaj balet čine izuzetnim. Ovo jubilarno izvođenje nije samo proslava umetničke posvećenosti i istrajnosti već i kulturnog nasleđa koje nastavlja da inspiriše i izvođače i publiku“, izjavio je Sem Bišop.

Druge večeri 28. februara, u 51. izvođenju, prvi put u ulozi Rotbarta nastupiće baletski igrač Jorgos Camparis. "Duboko sam počastvovan što sam deo ovog posebnog izvođenja “Labudovog jezera”. Igrati tako važnu ulogu u okviru jubileja za mene je veliko priznanje i uzbudljivo iskustvo. To je podsetnik na snagu umetnosti igre koja traje i razvija se kroz generacije“, izjavio je Jorgos Camparis.

Direktorka Baleta Srpskog narodnog pozorišta Aja Jung istakla je ličnu i umetničku vezu sa koreografom. "Vladimira Logunova sam upoznala kao dete, dok je još maestralno tumačio uloge Kopelijusa i Rotbarta u beogradskom Narodnom pozorištu. Kasnije mi je predavao duetnu igru u Baletskoj školi, tokom pune tri godine. Sećam se premijere njegove verzije baleta „Don Kihot“ u Centru Sava, sa Ivankom Lukateli u glavnoj ulozi, kao i predstave „Doktor Džekil i Mister Hajd“ koja je u svoje vreme osvojila mnoge važne nagrade. Danas, u ulozi direktorke Baleta Srpskog narodnog pozorišta, čast mi je da sam mogla da se sretnem sa postavkama baleta „Labudovo jezero“, „Uspavana lepotica“ i „Ohradska legenda“, koje je Logunov priredio za novosadski ansambl. To su predstave za koje se uvek traži karta više, i koje će nadalje živeti na sceni ovog teatra“

Balet “Labudovo jezero” jedan je od najvoljenijih naslova klasičnog repertoara. Muzičko remek-delo Petra Iljiča Čajkovskog, od premijere 1877. godine u Moskvi, ostaje simbol baletske umetnosti, večne ljubavi i borbe između dobra i zla.

Foto Marija Erdelji 2.jpeg
Foto: Promo/Mrija Erdelji

Vladimir Logunov, koreograf i baletski pedagog rođen je u Beogradu. Prva saznanja o baletu dobija na časovima pedagoga Mile Katić u Splitu, diplomirao je u Baletskoj školi “Lujo Davičo” u Beogradu, u klasi pedagoga Nine Kirsanove 1964. godine. Iste godine postaje član Baleta Narodnog pozorišta u Beogradu, ubrzo i solista Baleta, ostvarivši niz značajnih uloga u baletima: Žizela – Hilarion, Labudovo jezero – Rodbart, Huan od Carise – Dvojnik, Ana Karenjina – Karenjin, Hofmanove priče, Ohridska legenda, Dvoboj Tankreda i Klorinde, Kopelija – Kopelijus i dr. Za ulogu Kopelijusa dobio je nagradu Narodnog pozorišta za najbolju ulogu sezone 1979/1980. Studirao je koreografiju na Pozorišnoj akademiji (GITIS) u Moskvi. Prvu koreografiju uradio je u Pozorištu “Boško Buha” 1973. godine; na Međunarodnom takmičenju koreografa u Kelnu (1974) postavlja kratak balet Zorana Erića " Iza sunčevih vrata" a na Jugoslovenskom baletskom takmičenju u Novom Sadu, kategorija koreografa, osvaja dve bronzane i jednu srebrnu medalju (1982, 1974. i 1986. godine). U svom koreografskom radu ostvario je baletske predstave u Narodnom pozorištu u Beogradu, Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu i Splitu, za Susrete jugoslovenskih baletskih umetnika u Ljubljani, Raguza Balet Italije, Balet na Kipru, Makedonski naroden teatar u Skoplju i za Narodno pozorište u Sarajevu, kao i za Baletsku školu Novi Sad i Baletsku školu “Lujo Davičo” u Beogradu. Sarađivao je s mnogim poznatim rediteljima na realizaciji dramskih i operskih predstava. Za Balet Srpskog narodnog pozorišta uradio je koreografije: Karmina burana, Karmen , Serena, Bolero ,Poema o ljubavi , kao i u operama: Travijata, Majska noć, Slepi miš i mjuziklu Čovek od La Manče. Nagrade: Kiparski komitet za igru imenovao u je Vladimira Logunova za počasnog člana kiparskog Baleta, od Zajednice muzičkih i baletskih pedagoga Srbije dobija Nagradu za višegodišnje svestrano delovanje u obrazovanju mladih talenata, za predstavu Dokrot Džekil i Mister Hajd od Udruženja baletskih umetnika Srbije dobija nagradu “Dimitrije Parlić”, za najbolje koreografsko ostvarenje u sezoni 2001/2002, ova predstava je iste godine proglašena za najbolju predstavu Narodnog pozorišta u Beogradu u celini. Za umetničko-koreografski opus od Udruženja baletskih umetnika Srbije dobija Nagradu za životno delo 2003. godine. Obavljao je dužnost direktora Baleta Narodnog pozorišta u Beogradu od 1980. do 1985. Preminuo je 11. novembra 2022. godine u Beogradu.

Postvaljajuci “Labudovo jezero” u svojoj koreografskoj viziji u Novom Sadu, Vladimir Logunov izjavio je: "Koreograf koji postavlja ovaj balet ima dve mogućnosti, da mu priđe na klasičan način sledeći ideje M. Petipa i L. Ivanova, ili da po svom nahođenju istražuje i pokuša da savremenim baletskim jezikom protumači ovu lirsko-fantastičnu priču. Ja sam odlučio da joj priđem na prvi način, da sačuvam originalne delove koreografije a ostatak, koji je nov, treba da liči na originalnu postavku. U prilazu ovom remek-delu današnjem gledaocu treba sve to ispričati savremenijim jezikom, ne pantomimom i zna- cima koji su nekada bili jasni. Dramaturški treba “očistiti” predstavu, jer pokret je taj koji objašnjava priču, dešavanja u baletu. Rešio sam da kraj ove poetično lirske bajke bude srećan, iz prostog razloga što današnji gledalac ipak veruje u ovozemaljsku sreću. Nadam se da će baletska publika u Novom Sadu dobiti očekivanu baletsku predstavu, i više od toga".

Promo