PORODICA JE POBEGLA IZ GRADA KOJI JE GOREO: Ono što je otac shvatio u kolima će vam slomiti srce!
Foto: Boredomtherapy

Inspiracija!

PORODICA JE POBEGLA IZ GRADA KOJI JE GOREO: Ono što je otac shvatio u kolima će vam slomiti srce!

Ludi svet -

U gradu Fort MekMarej, Kanada, nedavno je objavio vanredno stanje zbog požara koji su besneli preko 24.000 hektara zemlje.

Preko 88.000 ljudi u okolini morali su da se evakuišu iz svojih domova uključujući i muža i oca Džona Meklsaka.Džon i njegova porodica izgubili su skoro sve u požaru. Ipak usred tog užasnog događaja, Džon je došao do neverovatnog otkrića."Ležim ovde u mraku na podu kampa", napisao je Džon na Fejsbuku. "Moja porodica je imala sreće da nađe mesto ovde, ali znam da nisu svi imali tu sreću. Upravo sada jako sam ljubomoran na moju decu jer oni nemaju nikakvih strahova, niti osećaj gubitka svega. Smirujuće je za mene to što sam siguran da mojoj ćerki njene igračke ne znače i da je to nekoliko stvari koje smo uspeli da spasimo i više nego što nam treba."

"Smešno je, jer dok gledam u mrak govorim sebi da reči koje izgovaram u mislima nisu istinite. Reči poput "sve je nestalo" neće proći. Ipak podsećam sebe da ono što znam jeste najveća istina. Imam sve što mi je potrebno u ovoj sobi trenutno. Kada sam odlazio iz svoje kuće pogledao sam naokolo i pokušao sam da odlučim šta mi je to toliko bitno da ponesem i odgovor je bio: ništa. Ništa nije bilo bitno osim moje porodice. I još uvek nije. Osećam se jako zahvalnojer dok sam pokušavao da napustim grad sa svojom ženom, ćerkama Olivijom i Emom. Stigli smo do mesta gde nismo mogli dalje, a auto-put bio je prekriven vatrom i mislio sam da nećemo uspeti da se izvučemo. Pogledao sam moje anđele i nikada nisam osećao toliki strah. Pomisao da neću mići da spasim ono što mi je najdragocenije. Toga ne mogu da se otresem. I dok sam se tresao od straha: moja divna i nevina devojčica mi se nasmejala i želela je da se igra."

"Ne pišem ovo da bih dobio neku pomoć ili simpatije. Imam sve što mi je potrebno i bićemo dobro. Pišem ovo iz dva razloga. Jedan jer moram ovo da izbacim iz glave, a pod dva jer se nadam da ćete svi posle ovoga zagrliti čvrsto decu ove nedelje. Pročitajte im još jednu dodatnu priču pred spavanje. Dajte im još jedan sladoled i gledajte ih dok se smeju. Pozovite vašu sestru na koju ste ljuti i pomirite se, ili vašeg brata sa kojim dugo niste pričali. Recite svojim voljenim da su voljeni i napravite vreme za porodičnu večeru. Sve ostalo je čista glupost. Nije bitno."

"Došao sam u Fort MekMarej 2008. godine. Čim sam stigao tamo znao sam da mi se mesto ne dopada i da samo želim da zaradim nešto para i odem odande. Ipak, ovo mesto je postalo moj dom jer se ispostavilo da sve što sam mislio i čuo o ovom gradu bilo netačno. To je jedan prijateljski, srećangrad sa sjajnim osećajem za društvo u njemu. I dao mi je sve. Moju ženu. Moju decu. Moju karijeru. Moje prijatelje. Moje sjajne uspomene. I dok ovo pišem večeras, ja sve to još uvek imam."

"Kada sam odlazio iz grada večeras video sam vatrogasce. Rizikovali su svoje živote da nas oslobode. I policija. Medicinski radnici...I čuo sam da smo se svi izvukli. Čak sam čuo da imamo i neke nove komšije koje pomažu da se ponovo izgradi grad, da su se rodile bebe u svom tom haosu i da su bezbedne u jednom od kampova. Video sam ljude kako se smeju, ali i one u suzama i decu kako trče i smeju se. To mi daje nadu da su ljudi bolji nego što mislimo. Brižni i nesebični. Ljubazni."

Džonova inspirativna poruka podeljena je preko 66.000 puta na Fejsbuku. Njegova priča je podsetnik da ljudi sa kojima delimo život su jedina bitna stvar.

(Boredom Therapy)

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track