REDAK SINDROM: Živ čovek umislio da je mrtav!
Foto: Kurir

REDAK SINDROM: Živ čovek umislio da je mrtav!

Ludi svet -
Lekari su zaključili da boluje od Kotarovog sindroma, poznatog još i kao “sindrom mrtvaca koji hoda”, kada oboleli misli da se pretvorio u zombija

Britanac, poznat medijima samo po imenu Graham, probudio se pre devet godina u čvrstom ubeđenju da više nije živ, iako je i dalje disao.

Lekari su zaključili da boluje od Kotarovog sindroma, poznatog još i kao “sindrom mrtvaca koji hoda”, kada oboleli misli da se pretvorio u zombija. Graham nije poverovao lekarima i dijagnozi, već je insistirao na tome da je njegov mozak mrtav. Do neobičnog oboljenja došlo je nakon što je Graham, koji je patio od teške depresije, pokušao da se ubije stavljajući električni aparat u kadu, piše britanski "Indipendent".

Osam meseci kasnije rekao je lekarima da mu je mozak mrtav ili, u najboljem slučaju, da mu nedostaje. Prestao je da puši, da govori i odbijao je da jede, jer kako je govorio, “u čemu je svrha ako sam mrtav.” Tek posle nekoliko meseci uzimanja terapije i lečenja uspeo je da prevaziđe ovakvo stanje i da živi koliko-toliko normalno.

"Nisam želeo da se viđam s ljudima. Nije bilo svrhe. Nisam nalazio zadovoljstvo ni u čemu. Ranije sam obožavao svoj automobil, ali tada mu nisam prilazio. Ništa me više nije zanimalo. Izgubio sam osećaj mirisa i ukusa. Nije bilo svrhe ni da jedem jer sam bio mrtav. I samo pričanje je bilo gubljenje vremena jer nisam imao šta da kažem", opisuje Graham kako se osećao. Vrhunac stanja je bio kada je osetio da ga nešto tera da ode do lokalnog groblja.

"Pomislio sam da bih mogao tu da ostanem. To je bilo mesto gde sam najbliže mogao da osetim smrt. Ali, policija bi dolazila i terala me odatle", kaže Graham.

Oporavak je počeo nakon što je skeniranjem otkriveno da je nivo ativnosti u nekim delovima mozga toliko niska, kao kod pacijenata u vegetativnom stanju. Lekar koji ga je pregladao rekao je da nikad nije vidio nešto slično i da njegov mozak funkcioniše kao kod nekog ko je pod anestezijom ili dok spava.

Posle nekoliko meseci lečenja, Graham je počeo sam da izlazi iz kuće i da se oseća mnogo bolje nego ranije.

"Više ne osećam da mi je mozak mrtav. Ne plašim se smrti, ali to nema veze sa onim što se dogodilo, jer svi ćemo umreti jednog dana. Jednostavno, srećan sam što sam živ", ispričao je Graham.

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track