"Plačem i cvilim kad mi stigne penzija" Nekad najveća zvezda bivše Jugoslavije, a danas živi potpuno drugačije
Boris Bizetić, glumac, kompozitor, tekstopisac i voditelj, decenijama je jedno od prepoznatljivih imena domaće javne scene. Publika ga pamti po humoru, muzici, televizijskim formatima, ali i po brojnim pesmama koje je napisao za druge izvođače.
Iako iza sebe ima bogatu karijeru, Bizetić je svojevremeno otvoreno govorio o tome da od penzije ne može da bude zadovoljan. Kao i uvek, i o ozbiljnoj temi pričao je na svoj način - kroz šalu, ironiju i prepoznatljiv humor.
„Dugo ridam, plačem, cvilim”
Bizetić je tokom jednog gostovanja opisao kako izgleda trenutak kada mu poštar donese penziju.
- Kada mi poštar donese penziju dugo ridam, plačem, cvilim i tako. Zabavno je - rekao je on.
Zatim je, u svom maniru, dodao da, kada se dogodi da iznos bude nešto veći, poštara „poljubi u obraz”.
- Iza te šale, međutim, krije se i ozbiljnija priča o umetnicima koji su tokom karijere mnogo stvarali, ali nisu uvek razmišljali o tome koliko će im se taj rad kasnije finansijski vratiti.
Pesme je davao drugima bez mnogo računice
Bizetić je priznao da mu novac nikada nije bio na prvom mestu. Kako je objasnio, pesme je često davao pevačima bez ikakve nadoknade unapred, jer se u vreme kada je stvarao drugačije gledalo na saradnju među autorima i izvođačima.
- Nije mi žao što sam davao, ko god se javio, uvek sam davao pesme. To će biti čudno ovim današnjim generacijama, da tada niko nikom ništa nije plaćao. Pevač dobije pesmu od mene džabe, a ja onda, ako se ta ploča proda, dobijem preko računa svoj autorski honorar - objasnio je Boris Bizetić svojevremeno.
Porodična borba koju nose uz osmeh
Pored karijere i finansija, Bizetić je govorio i o porodičnim izazovima. Njegova ćerka, pevačica Doris Bizetić, godinama se bori sa multiplom sklerozom, bolešću koja je promenila život cele porodice.
Ipak, Boris je isticao da se u njihovom domu i najteže situacije pokušavaju preživeti uz humor. Za njega smeh nije bekstvo od problema, već način da se čovek sačuva kada život postane surov.
- Mi smo porodica koja ne može da propusti dan, a da se ne napravi neki štos. Mi jedno drugo zasmejavamo. Mi gledamo na okolinu drugačije od onih koji se skandalazuju od onog što pročitaju u novinama. Mi se smejemo stvarnosti. Smeh je veoma lekovit. Ta mogućnost da se smejemo tužnim neprikladnim i ružnim stvarima životu daje posebnu notu. Život se menja iz dana u dan i sve je suroviji, pa je red da mu se nasmejemo. Ko se brine, taj neće biti zdrav. Treba odagnati brigu i sam sebi pomoći. Ne bi trebalo očekivati da te neko drugi zabavi. Ako te neko preko dana nije razvesilio, razvesili sam sebe ako si tome vičan - rekao je Bizetić svojevremeno.
Video: Kubura zamenio gradski život, sa onim na selu