Srpska glumica izbegličkoj koloni dočelala punoletstvo, jedva izbegla padanje bombi: "Napad je počeo ujutru, ne verujete u ono što vidite, bol i muk"
Glumica Maja Kolundžija Zoroe rođena je u Kninu 5. avgusta, punoletstvo je dočekala u izbegličkoj koloni tokom akcije "Oluja".
Nikada nije zaboravljala potresne trenutke kada je sa porodicom morala da se spakuje za samo nekoliko minuta i spašava život.
"Imala sam čarobno detinjstvo. Niko nije obraćao pažnju na to koje ste nacionalnosti, niko o tome nije pričao" govorila Kolundžija Zoroe svojevremeno za Kurir i dodaje da se sve promenilo kada je počeo rat.
Seća se da je bila sedmi razred kada se na vestima govorilo o tome i da je pitala oca da li će biti rata i kod njih, u Kninu.
- Odgovorio mi je: „Baš kod nas hoće.“ Ta njegova rečenica je ostala duboko u meni. Mi nismo bili na prvoj liniji fronta i koliko-toliko, bar iz ugla deteta, trudila sam se da imam normalan život. Išla sam u školu, brinula o ocenama, simpatijama.
Napad je počeo u 5 ujutru, nije bilo plan da se ide
"Niko nama nije rekao: „E sad, krenite, idite odatle.“ Počeo je napad u pet ujutro... Čak ni tad nije bio plan da se ide, ali kad vojska ide ispred tebe, zdrav razum kaže da odeš i ti. Samo smo krenuli - da spasemo život, da se sklonimo, pa ćemo se vratiti. Roditelji su spakovali nešto hrane, odela, dva ćebeta, meso iz zamrzivača i ogroman pršut. Zaključali smo kuću i krenuli s komšijama koji su imali kamionče - ispričala je Kolundžija Zoroe i podelila potresni detalj o tome da je rođendan dočekala u izbegličkoj koloni:
Punoletstvo u mukloj tišini kod Petrovačke česme
"Išli smo putevima koji pre toga nisu ni postojali. A što smo više odmicali od kuće, kolona je bila veća. Ljudi su počeli da se raspituju da li smo videli nekog člana njihove porodice, majke su tražile dece, porodice su se rasipale. I onda jedno vreme muk. Kako se odmicalo ka Bosni, beznađe i jad. Ne verujete šta vidite. Bio je to muk bola! Došli smo te noći do Petrovačke ceste, prenoćili smo na ogromnoj livadi u Petrovcu. Niko mi nije čestitao rođendan, nije se ni pomišljalo na to. Ja sam se naravno setila, ali to niko nije izgovarao", priseća se Maja koja je imala planove i želje za 18. rođendan.
"Vratila sam se zbog tog dana ranije sa mora. Bila sam puna života. Nekako je sve to manje bolno kada je čovek mlad. Imate tada veću želju za životom, mada smo i mi mladi bili toliko razumni da shvatimo da se dešava nešto jezivo. Odjednom je nastupilo to beznađe, ali i neznanje šta će bitri, što je još gore".
Izbegle smrt kad su počele da padaju bombe
Maja je sa porodicom i komšija bila na početku kolone pa su izbegli bombardovanje koje je zadesilo one na kraju.
"Da nas je to zadesilo, poginuli bismo. Niko srećom nije tada stradao iz moje bliže familije, a i niko iz mog sela", dodaje Maja koja je prvo stigla u Beograd, a zatim otišla u selo pored Obrenovca kod majčinog strica. U ovom gradu je završila Gimnaziju.
Preko Bosne i Republike Srpske došli su u Srbiju, u mesto Draževac, gde njen stric ima vikendicu. Snalazili su se na sve načine, a najviše im je pomagala rodbina. To što je dete „Oluje“ Maju Kolundžiju Zoroe nije omelo da ispuni dečju želji i postane glumica. Završila je Fakultet dramskih umetnosti i danas radi i živi u Beogradu. Ima svoju školu glume „Mali princ“, a može se videti i u brojnim serijama.