"Frizure u Dinastiji su bile karakter za sebe" Frizer stilista Aleksandar Kostić otkriva tajnu čuvenog volumena '80-ih koji je bio simbol glamura
- Aleksandar Kostić kaže da je kosa u 'Dinastiji' bila ravnopravan lik, jer je frizura odmah otkrivala moć, karakter i ambiciju junaka.
- Ističe da su osamdesete volele veliki volumen i glamur, a da je Aleksis najbolji primer frizerskog stajlinga, dok je Blejk bio uzor muške urednosti.
Originalna "Dinastija" nije bila samo sinonim za glamur, raskoš, moć i porodične intrige – njen prepoznatljiv svet činile su ifrizure koje su, baš poput garderobe i nakita, postale deo identiteta njenih junaka. Bujna kosa, natapirani volumen, savršeno oblikovani talasi i frizure koje su gotovo prkosile gravitaciji danas su jedan od najupečatljivijih simbola mode osamdesetih.
Upravo uoči emitovanja kultne serije "Dinastija", koja od 14. septembra počinje da se prikazuje na Kurir televiziji, svakog radnog dana u 17 i 23.10, razgovarali smo sa profesionalnim frizerom stilistom Aleksandrom Kostićem o tome kako su nastajale frizure koje su obeležile jednu epohu, šta su tadašnje žene njima poručivale, ali i koliko se odnos prema kosi promenio u odnosu na danas. Kostić otkriva i koje likove iz "Dinastije" smatra najboljim primerima frizerskog stajlinga, šta bi od osamdesetih vratio u savremenu modu, a šta bi zauvek ostavio u prošlosti.
Pogledajte u galeriji fotografije Aleksandra Kostića:
Kada danas pogledaš frizure iz originalne "Dinastije", šta ti prvo padne na pamet?
- Prvo mi padne na pamet da jekosa u "Dinastiji" bila ravnopravan lik. Nije služila samo da glumica izgleda lepo, već je odmah govorila ko ima moć, ko želi kontrolu, ko ulazi da osvoji prostoriju, a ko želi da deluje nežnije. Pre nego što Aleksis ili Kristl išta kažu, njihova frizura već napravi uvod u scenu. Danas često težimo tome da kosa izgleda kao da se oko nje nismo trudili, a tada je bilo upravo suprotno - trud je morao da se vidi. Sve je bilo veće, sjajnije, preciznije i teatralnije. I baš zato su te frizure ostale u kolektivnom sećanju: nisu bile samo lepe, imale su karakter.
Osamdesete su poznate po bujnim, natapiranim frizurama. Zašto je toliki volumen tada bio imperativ? Šta je žena poručivala takvom frizurom?
- Osamdesete su volele sve što se vidi iz daljine - velika ramena, jak nakit, naglašenu šminku i, naravno, veliku kosu. Frizura je morala da prati celu siluetu, jer bi uz široke naramenice mala i ravna kosa jednostavno nestala. Ali volumen nije bio samo modni detalj. On je bio poruka: "Vidljiva sam, uspešna sam i neću da se sklonim." Žene su tada sve snažnije ulazile u poslovni i javni prostor, pa je i njihov izgled postajao deo tog samopouzdanja. Kosa je doslovno zauzimala prostor. Danas moć češće pokazujemo minimalizmom, ali tada je važilo pravilo - što više prisustva, to bolje.
Koji ženski lik iz "Dinastije", po tvom mišljenju, ima najbolju frizuru? Koji muški?
- Kod žena bez mnogo razmišljanja biram Aleksis. Kristl je imala lepu, mekšu i romantičniju kosu, ali je kod Aleksis frizura bila deo njenog "oklopa". Tamna, sjajna, savršeno kontrolisana, sa volumenom koji nikada nije delovao slučajno - potpuno je pratila njen karakter. Kod muškaraca bih izdvojio Blejka Karingtona. Njegova frizura nije bila najhrabrija, ali je bila najbolja za lik: uredna, čvrsta i autoritativna, bez potrebe da privlači više pažnje od njega samog. To je meni znak dobrog stajlinga - kada frizura ne glumi za sebe, nego podržava osobu i priču.
Kako se ranije postizao toliki volumen, a kako bi se to uradilo danas?
- Ranije je to bio pravi mali građevinski poduhvat. Kosa se pripremala penom, uvijala na velike ili tople viklere, fenirala uz podizanje korena, a zatim ozbiljno tapirala pramen po pramen. Kod mnogih žena je i trajna ondulacija služila kao baza, jer je davala teksturu na kojoj se volumen lakše gradio. Na kraju bi sve bilo zaključano jakim lakom. Danas bih isti utisak napravio mnogo lakše i nežnije: dobrim slojevitim šišanjem, proizvodom za volumen u korenu, usmerenim feniranjem, velikom četkom ili modernim viklerima, uz obaveznu termozaštitu. Tapiranje bih koristio minimalno i samo tamo gde je potrebno. Cilj više nije da kosa stoji kao konstrukcija, nego da ima vazduh, pokret i da možeš da provučeš prste kroz nju.
Koliko su takve frizure bile štetne za kosu i teške za održavanje?
- Sama velika frizura nije automatski štetna, ali način na koji se tada svakodnevno pravila često jeste bio grub prema kosi. Kombinacija trajne, farbanja, visoke temperature bez dobre zaštite, agresivnog tapiranja i velike količine laka mogla je da isuši vlas i dovede do lomljenja. Poseban problem nije bilo samo tapiranje, već raščešljavanje posle njega - tu se kosa najviše kidala. A održavanje je zahtevalo vreme i disciplinu: vikleri, feniranje, popravljanje forme i ponovno lakiranje. Danas imamo mnogo sofisticiranije proizvode i alate, pa možemo da dobijemo volumen bez osećaja slame i bez frizure koja se ne pomera. Za mene je zdrava kosa uvek važnija od efekta koji traje samo jedno veče.
Koja tri alata su bila neophodna da se postigne takva frizura i da li se oni koriste i danas?
- Ako moram da izaberem samo tri: veliki ili topli vikleri, češalj za tapiranje sa gustim zupcima i lak veoma jake fiksacije. To je bio sveti trojac osamdesetih. Sva tri koristimo i danas, ali pametnije i u drugačijoj meri. Vikleri su ponovo veoma popularni jer daju lep, skupocen blowout efekat. Češalj koristimo precizno, uglavnom u korenu i samo na mestima kojima treba podrška. A današnji lakovi više ne moraju da naprave tvrdu koru - postoje fleksibilne formule koje drže oblik, a kosa i dalje izgleda živo. Dakle, alati nisu nestali - promenili su se tehnologija, doziranje i ideja o tome kako kosa treba da se ponaša.
Pogledajte u galeriji frizure glavnih likova iz "Dinastije":
Koja era je bila najzahvalnija za jednog frizera? Kada je bilo najviše slobode i kreativnosti?
- Ako govorimo o čistoj vizuelnoj hrabrosti, rekao bih osamdesete. Tada je frizer zaista mogao da gradi oblik, preteruje, kombinuje teksture i napravi frizuru koja se pamti. Niko se nije izvinjavao zbog glamura. Ali ako govorimo o tehničkim mogućnostima, najzahvalnije je vreme u kojem živimo sada: imamo bolje boje, tretmane, alate i mnogo više znanja o kvalitetu dlake. Paradoks je što imamo najveću tehničku slobodu, a društvene mreže ponekad naprave da svi traže isto. Zato je za mene idealna kombinacija današnje tehnologije i nekadašnje smelosti. Tehnika treba da bude savremena, ali kreativnost ne sme da bude zarobljena algoritmom.
Danas je popularan "messy" trend. Kakvo je tvoje mišljenje o tome?
- Volim "messy" izgled, ali samo kada je dobro osmišljen. Najteže je napraviti frizuru koja deluje kao da je nastala za pet minuta, a da ipak ima pravu proporciju, volumen i teksturu. Dobar "messy" izgleda slučajno, ali nije napravljen slučajno. I postoji velika razlika između opuštene i zapuštene kose. Ako je šišanje dobro, nekoliko pokreta rukom i pravi proizvod mogu da naprave odličan rezultat. Ako osnova nije dobra, reč "messy" samo postaje izgovor. Volim kada kosa ima pokret i kada nije previše ispeglana, ali i ta sloboda mora da ima formu.
Kako komentarišeš muške frizure osamdesetih, a kako danas?
- Muškarci su osamdesetih imali mnogo više kose i mnogo manje straha od nje. Nosili su duže potiljke, volumen, talase, čak i trajne, i frizura je bila važan deo identiteta. Bilo je i promašaja, naravno, ali je bilo karaktera. Danas je muško šišanje tehnički preciznije: fade, taper, teksturisani crop i savršeni prelazi podigli su zanat na visok nivo. Problem nastaje kada svaki muškarac dobije gotovo istu frizuru, bez obzira na oblik glave, gustinu kose, godine ili stil života. Ne mora svaka glava da ima isti skin fade. Dobra muška frizura nije ona koja je trenutno najpopularnija, nego ona koja muškarcu daje bolju proporciju i izgleda dobro i dve nedelje posle šišanja.
Kada bi mogao da vratiš jedan trend iz osamdesetih, koji bi to bio, a koji bi ostavio zauvek zakopan u prošlosti?
- Vratio bih raskošan, slojevit blowout - podignut koren, velike meke talase i kosu koja izgleda glamurozno čim žena uđe u prostoriju. Taj trend se već vraća i drago mi je zbog toga, jer lepo urađen volumen može da podmladi lice i popravi celu siluetu. U prošlosti bih ostavio frizure pretvorene u tvrdu kacigu: previše tapiranja, vidljivo slepljen lak i šiške koje stoje kao nadstrešnica. Dakle, moja formula bi bila vrlo jednostavna: volumen da, kaciga ne. Iz osamdesetih treba vratiti samopouzdanje, a ne krutost.
Koliko je danas izazovno biti frizer i šta čini taj izazov?
- Danas je veoma izazovno, jer klijent u salon ulazi sa stotinama slika u telefonu, a među njima su često filteri, ekstenzije, perike, posebno svetlo, pa sada i veštački generisane fotografije. Na frizeru je da prepozna šta je realno, objasni proces i ipak sačuva klijentovo uzbuđenje. Istovremeno moramo da budemo dobri u šišanju, hemiji boje, dijagnostici kose, komunikaciji i psihologiji. Posle više od dve decenije rada mogu da kažem da tehnika nije jedini izazov - najveći je da zaista čuješ šta osoba želi, ali i da umeš da kažeš kada nešto nije dobro za njenu kosu. Dobar frizer ne ispunjava svaku želju po svaku cenu - on nalazi najbolju verziju te želje.
Kada bi ti danas neka žena rekla: "Hoću da izgledam kao žena iz "Dinastije", ali da ne i iz osamdesetih", šta bi uradio?
- Zadržao bih ono zbog čega volimo "Dinastiju" - volumen, sjaj, ženstvenost i osećaj luksuza - ali bih uklonio sve što frizuru pretvara u kostim. Počeo bih dobrim slojevitim šišanjem i pramenovima koji uokviruju lice, a boju bih uradio dimenzionalno, bez ravnog i veštačkog tona. Volumen bih koncentrisao u korenu i oko lica, dok bi dužina ostala meka i pokretna. Koristio bih veliku četku ili viklere, termozaštitu i fleksibilan lak. Rezultat bi trebalo da kaže "moderna moćna žena", a ne "tematska žurka osamdesetih". Inspiracija treba da se prepozna, ali vreme iz kojeg je došla ne sme da se vidi kao maska.
Šta je ono što budi nostalgiju kada se prisetimo tog vremena?
- Mislim da nostalgiju ne budi samo frizura, već ceo ritual spremanja. Postojalo je uzbuđenje oko toga šta će ko obući, kako će se očešljati i kako će se pojaviti. Televizija se gledala kao događaj, a likovi su imali izgled koji si mogao da prepoznaš samo po silueti. Danas imamo neograničeno mnogo sadržaja i trendovi se smenjuju za nekoliko nedelja, pa se slike brže troše. U vreme "Dinastije" jedan izgled je mogao da postane simbol čitave epohe. Nedostaje mi ta jasna vizuelna poruka i osećaj da je glamur dozvoljen bez ironije. Ljudi možda nisu imali sve današnje mogućnosti, ali su imali više strpljenja da naprave efekat.
Šta misliš, kako će mladi reagovati za 40 godina i komentarisati današnje frizure?
- Verovatno će se smejati našoj opsesiji da sve izgleda "prirodno", iako su iza tog prirodnog izgleda često ekstenzije, nekoliko proizvoda, pegla, figaro i sat vremena rada. Pitaće se zašto su svi imali razdeljak po sredini, iste talase i gotovo identične muške fade frizure. Mislim da će najviše primećivati koliko su algoritmi ujednačili ukus - danas trend za nekoliko dana obiđe ceo svet i odjednom svi donesu istu fotografiju. Ali onda će, kao i mi sa osamdesetim, uzeti najbolje elemente i vratiti ih. Moda se nikada ne vraća kao kopija - vraća se kao nova interpretacija onoga što nam je nedostajalo.
Koji je bio najluđi zahtev koji si imao tokom karijere?
- Ako moram da izdvojim jedan, to je zahtev koji sam u različitim verzijama čuo mnogo puta: "Godinama sam se farbala u crno, ali hoću danas ledeno plavu - bez blanša, bez skraćivanja i da mi kosa posle bude zdravija nego pre." To zvuči duhovito, ali tačno pokazuje najveći nesporazum između želje i mogućnosti kose. Ekstremna boja ili neobična frizura meni nisu ludi ako postoji dobar plan. Ludo je očekivati da hemija nema pravila. Tada objasnim faze, uradim test pramena i ponudim realan put do cilja. Profesionalnost je ponekad umeće da kažeš "ne danas", kako bi kasnije mogao da kažeš "da", a da kosa ostane kvalitetna.
Koja žena i koji muškarac sa estrade danas imaju, po tvom mišljenju, najbolji hairstyle?
- Ako moram da izdvojim po jedno ime, kod žena bih izabrao Natašu Bekvalac. Ume da promeni dužinu ili formu, a da i dalje ostane prepoznatljiva - kosa joj prati lice i stajling, a frizura nikada ne nosi nju. Kod muškaraca bih izdvojio Sašu Kovačevića, jer mu je kosa uvek uredna, proporcionalna i dovoljno moderna, ali bez utiska da je postao žrtva trenda. Kod javnih ličnosti mi nije presudno da frizura bude najkomplikovanija. Najbolja je ona koja izgleda dosledno, negovano i u skladu sa osobom - i kada je na crvenom tepihu i kada je fotografisana izvan scene.
Da li je frizura dovoljna da bi žena izgledala moćno ili je stajling obavezan uz nju i zašto?
- Frizura je možda najvažniji okvir lica i može momentalno da promeni držanje i energiju žene, ali nije sama dovoljna. Moćan izgled nastaje kada kosa, odeća, šminka, držanje tela i karakter govore istim jezikom. Dobra frizura može da podigne i sasvim jednostavnu garderobu, dok pogrešna može da poništi veoma skup stajling. Ipak, prava moć nije u centimetrima volumena. Ona je u tome da žena ne izgleda kao da je prerušena, već kao najbolja verzija sebe. Frizer može da napravi krunu, ali osoba mora da je nosi sa sigurnošću. Upravo su likovi iz "Dinastije" dobar primer koliko je važna celina.
Da li se u tvom salonu vode drame kao u "Dinastiji" i kako to hendluješ?
- Salon je mali presek života, tako da priča svakako ima - ljubavi, raskida, poslovnih odluka i porodičnih zapleta. Ali kod mene nema bazena, čupanja i borbe za naftnu imperiju. Pošto radim sam, nema ni dvorskih intriga među zaposlenima. Šalu na stranu, ljudi se frizeru često otvore jer sede naspram nekoga kome veruju, pa taj odnos shvatam ozbiljno. Sve rešavam diskrecijom, humorom i jasnim granicama. Ono što se kaže u salonu, ostaje u salonu. Rekao bih da kod mene ima više dobre terapije uz feniranje nego sapunice - a drama se završava lepšom kosom, što je ipak mnogo bolji kraj epizode.
Kada bi dobio zadatak da uradiš modernu verziju frizure Kristl Karington, kako bi ona izgledala? Šta bi bilo isto, a šta drugačije? I kako bi to uradio sa Aleksis?
- Kod Kristl bih zadržao svetlu, meku i luksuznu kosu, jer je njena frizura uvek nosila toplinu i eleganciju. Napravio bih modernu, dimenzionalnu plavu boju sa nešto dubljim korenom, slojeve oko lica i veliki, mekan blowout. Volumen bi ostao, ali bi se kosa kretala i imala prirodan sjaj - manje tapiranja, više dobre forme i zdravlja dlake. Ona bi danas trebalo da izgleda kao "quiet luxury" sa malo holivudskog glamura. Kod Aleksis bih išao odlučnije: bogata čokoladno-smeđa nijansa, duboki razdeljak sa strane, precizniji slojevi i kontrolisan volumen. Njena kosa bi i dalje imala arhitekturu i autoritet, ali ne bi bila zalepljena lakom. Kristl treba da pozove ljude da joj priđu, a Aleksis da uđe i preuzme prostoriju. To bih sačuvao iz originala.
Kakvu poruku i savet imaš za mlade koji žele da se oprobaju u tvojoj branši ili su početnici?
- Moj savet je da prvo nauče zanat, pa tek onda da grade imidž na društvenim mrežama. Reels može da pokaže rezultat za trideset sekundi, ali ne može da zameni znanje o geometriji šišanja, hemiji boje, dijagnostici kose, higijeni i dobroj konsultaciji. Treba gledati velike majstore, vežbati, prihvatiti grešku i nikada ne prestati sa edukacijom. Posle više od dve decenije u ovom poslu i dalje učim, jer se menjaju proizvodi, tehnike i ljudi. Važno je razviti svoj potpis, ali ne praviti od klijenta sopstveni eksperiment. Talent otvara vrata, ali disciplina, poštovanje i poverenje drže kalendar punim. Ako zaista vole ljude i raduje ih transformacija, ovo može biti predivan posao - samo uspeh ne dolazi preko noći.
Pogledajte video: Kultna serija "Dinastija", uskoro na Kurir televiziji