1. U zatvor zbog fudbalaZbog romana „Crveni kralj“ i priče o Zokiju Kingu pisac Ivan Ivanović dobio je otkaz i osuđen jeZvezda prelaznog roka u fudbalu 1964. bio je Stevan Ostojić iz niškog Radničkog. On je potpisao ugovor s Partizanom i uzeo naruke 500.000 dinara, ali je odmah zatim potpisao i za Zvezdu i od nje primio 2.000.000 dinara.Spaljivanje knjigePodigla se velika buka u javnosti, Ostojić je kažnjen doživotnom diskvalifikacijom, ali se na kraju sve završilo ukorom Zvezdi i Partizanu i jednogodišnjom zabranom igranja za Ostojića, koji je ionako trebalo da ide u vojsku. Ivan Ivanović, rođen 1936, zaposlen u gimnaziji u Kuršumliji kao profesor srpskohrvatskog jezika, pretočio je ovu aferu u roman „Crveni kralj“, objedinivši u sudbini glavnog junaka Zoke Kinga životne priče tada popularnih fudbalera Ostojića, Milutinovića, Bečejca, Lamze, Šekularca i drugih oko kojih su se otimali klubovi nudeći im pare suprotno proklamovanom socijalističkom moralu. Zoku Kinga karijera vodi čak preko okeana, u SAD, gde igra soker.Knjigu je 1972. štampao nezavisni izdavač Slobodan Mašić i naišla je na odličan prijem i kod čitalaca i kod kritike. U decembru 1972, međutim, Okružni sud u Pančevu trajno je zabranio rasturanje romana „Crveni kralj“ i ceo tiraž je spaljen, a već 13. januara 1973. gimnazija u Kuršumliji Ivanoviću je dala momentalni otkaz.Omalovažavanje JugeNije se sve završilo na tome. U jesen 1974. Okružni sud u Prokuplju osudio je Ivana Ivanovića na dve godine zatvora (kazna je na višoj instanci ukinuta) zbog krivičnog dela „povrede ugleda države, njenih organa i predstavnika“, koje je počinio objavljujući roman „Crveni kralj“. U obrazloženju presude pisalo je:„Kriv je što je izložio poruzi Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju nazivajući je na više mesta Juga i Jugovina, u kojoj je, pored ostalog, kroz usta nogometaša Zorana Jugovića omalovažavao Jugoslaviju i sledećim rečima: ‚Nemam ni domovinu. Što da se lažemo, ne mogu da kažem da mi je Jugovina majka. Isuviše toga mi se desilo. A i da nije, ja sam internacionalac. Mi internacionalci nemamo ni kuću, ni zemlju. Za Jugu me baš briga! Pa ipak, volim je, majke joj ga...‘“ (U to vreme, inače, veliki hit bila je pesma Silvane Armenulić „Jugo, moja Jugo“!)Osim ovog, tužilac je zaključio da je junak romana Zoka King „špijun CIA, koji radi na rušenju socijalističkog poretka“! Smetalo je tužiocu, ali nije smeo da napiše, i što su čitaoci u naslovu „Crveni kralj“ prepoznavali Tita, a kao otežavajuća okolnost piscu je uzeto i to što mu je otac poginuo kao četnik.2. Sadili tikve, obrali bostanČuvena knjiga Dragoslava Mihailovića nije zabranjena, ali je povučena iz knjižara, a predstava rađena po njoj skinuta je s repertoara posle javne kritike iz usta Josipa Broza TitaDragoslav Mihailović, rođen 1930. u Ćupriji, kao mladić našao se na Golom otoku jer je branio druga koji je zbog političkog vica pre njega upućen tamo. Po izlasku iz ovog kazamata bavio se raznim poslovima, a 1968. objavio je roman „Kad su cvetale tikve“.Tabu temaNa svega stotinak strana, kroz ispovest glavnog junaka boksera iz beogradskog naselja Dušanovac, ispričana je priča o odrastanju u ranom socijalizmu, a pomenut je i Goli otok. Do „Tikava“ ovo je inače bila tabu tema.Knjiga je oduševila i čitaoce i kritiku, a u JDP počela je dramatizacija predstave. Glavnu ulogu, mladog boksera Ljubu Vrapčeta, igrao je Mihailo Janketić, a Ljuba Tadić tumačio je lik Perišića, direktora bokserskog kluba i udbaša. U ključnoj sceni, onoj koja je poslužila kao povod za zabranu, Ljuba Vrapče kaže Perišiću, pukovniku Udbe: „Gori ste nego Nemci!“Štampa je odmah promenila ton izveštavanja: umesto dotadašnjih slavopojki o predstavi, Student i Politika ekspres poručuju čitaocima da „pogledaju ‚Tikve‘ dok nije pukla tikva“ i nagoveštavaju da bi neki glumci „mogli naprasno da se razbole“ kako bi se našao razlog za otkazivanje predstave. Najdalje idu Večernje novosti, koje 18. oktobra objavljuju karikaturu Bojana Stupice na kojoj piše: „Ja sadio tikve, a obrao bostan“! Stupica je bio direktor pozorišta...Sedam dana kasnije, usledilo je i obraćanje s najvišeg nivoa. Tito je 25. oktobra govor u Zrenjaninu, namenjen poljoprivrednicima, iskoristio da se obračuna s „Tikvama“. To je bilo drugi put u životu da Maršal javno kritikuje književno delo.Titova kritika„Evo, na primer, nedavno ste vi videli, tu neki komad, kazališne neke tikvice, ‚Kako cvate tikva‘, ali ta njegova tikva, koji je to pisao, ne cvate, jer ona je, izgleda, potpuno gnjila, i tako dalje... gde se blati naš društveni sistem, gde se hoće na svaki način da se naše društvo prikaže kao društvo koje ne valja“, rekao je Maršal, dodajući da on ne traži hapšenje pisca, nego da javnost osudi i knjigu i njenog autora. Predstava je iste večeri skinuta s repertoara. Mihailo Janketić ostao je bez Ordena rada i nekoliko godina nije igrao u pozorištu. Pisac Dragoslav Mihailović godinama je bio pod prismotrom DB, a roman „Kad su cvetale tikve“, iako nije zabranjen, povučen je iz knjižara. Tek u junu 1984. Narodno pozorište u Beogradu ponovo je igralo ovaj komad.
OSUDA PISCA„Ta njegova tikva, koji je to pisao, ne cvate, jer ona je, izgleda, potpuno gnjila, i tako dalje... gde se blati naš društveni sistem, gde se hoće na svaki način da se naše društvo prikaže kao društvo koje ne valja“, rekao je maršal Josip Broz Tito
PISMO S GOLOG OTOKAPismo golootočanina Nikole Čučkovića za državu je bio najopasniji i najneprihvatljiviji deo knjige, a za čitaoca najpotresniji, tim pre što su zbivanja na Golom otoku dotad bila obavijena teškim velom ćutanja
POVLAČENJEZbirka „Vunena vremena“ Gojka Đoga izneta je u izloge knjižara 30. aprila, a povučena je 13. maja zbog aluzija na Titovu smrt. Do tada je prodato 26 primeraka
DECENIJSKO ODLAGANJEPosle „odlaganja“ izložbe 1974, slike su vraćene Mići Popoviću, a „Svečana slika“ prvi put je bila izložena 1989, i to u Bijeljini. Beograđani su mogli da je vide tek 1997.
UZNEMIRIO„‘Filip na konju‘ uznemirio je duhove, protiv njega su bili naročito bivši borci, koji su u toj seriji videli ismejavanje revolucije - jer su svi učesnici partizanskog rata želeli da budu heroji, školarac Filip nije im imponovao“, objasnio je reditelj Slobodan Novaković neslavnu sudbinu serije
SMENA I SMRTNovine su se utrkivale u komentarima, a najčešće je pominjano da se u njoj „propagira srpski nacionalizam“, valjda zato što je Golubnjača jama u koju su ustaše u ratu bacale zaklane Srbe... A upravnik SNP Nikola Petrović bio je smenjen. Doživeo je infarkt i umro u Zagrebu, u 50. godini